Godišnja nagrada za likovnu kritiku Hrvatske sekcije AICA-e dodijeljena Antunu Maračiću

01.01.2018.

Godišnja nagrada za likovnu kritiku Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA najprestižnija je nagrada za specifično područje likovne kritike u Hrvatskoj te predstavlja ne samo visoko priznanje autorima različitih generacija koji su je svojim radom u ovoj disciplini zavrijedili, nego i svojevrsnu stimulaciju za samu kritičarsku praksu čiji se prostor djelovanja posljednjih godina dramatično smanjuje. Osim toga, nagrada je vezana uz HS AICA-inu izdavačku produkciju budući da obvezuje autora na realizaciju i objavljivanje knjige tekstova u narednoj godini. Nagrada se dodjeljuje onim članovima Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara koji su u godini koja se ocjenjuje pisanjem ili radio i TV - emisijama unijeli u likovnu kritiku novi duh i senzibilitet, nove teme i pristupe, ujedno stvarajući novu publiku i nove odrednice za kvalitetan razvoj likovne kritike u Republici Hrvatskoj.

Iz obrazloženja dr. sc. Leonide Kovač i dr.sc. Sandre Križić Roban:
"Umjetnik, kritičar, kustos i autor brojnih tekstova o suvremenim umjetnicima Antun Maračić od 2013. godine vodio je program Galerije Forum u Zagrebu. U sklopu toga priredio je niz zapaženih izložbi umjetnika mlađih generacija, kao i umjetnika neoavangarde, surađujući usto i u projektima koji promoviraju djela manje poznatih autora, poput Branka Vlahovića, na primjer. Osim toga, galeriju je otvorio mlađim kustosima koji su samostalno ili s njim u suradnji promovirali nova čitanja suvremene prakse. Na taj je način Galerija Forum iznova postala važno izložbeno mjesto u gradu, pri čemu je ranija koncentracija na visokomodernističke sadržaje preusmjerena na nešto drukčija događanja, reflektirajući opće društveno stanje i problematičnu stvarnost našeg prostora namijenjenog umjetnosti. Za godišnju nagradu Hrvatske sekcije AICA za 2016. godinu predlažemo njegov kritički i izložbeni opus realiziran u Galeriji Forum.

Dionice Maračićeva opusa teško je razdijeliti i promatrati kao izdvojene sadržaje. Njegove su aktivnosti isprepletene gotovo organski, proizašle iz određenog nezadovoljstva s načinom predstavljanja umjetnosti u različitim razdobljima. “Odgojen” je unutar tendencije povezivanja umjetnosti i načina njezine prezentacije – od postava, dizajna opreme sve do teksta – pri čemu su svi podređeni funkciji ideje samoga rada. Njegov angažman karakterizira “nedostatak institucionalnih šumova” te sklonost multimedijalnom izražavanju i tumačenju radova drugih umjetnika. Proces tumačenja nastaje iz potrebe i sposobnosti razumijevanja drugih, što već desetljećima objedinjuje u brojnim prilozima nastalima ne iz pozicije teorije već praktičkog rakursa, djelomično instinkta te želje da stvari učini vidljivima. Ukoliko je potrebno izdvojiti konkretan tekst, spomenut ćemo Deset godina poslije, autorsku koncepciju i tekst izložbe posvećene Željku Jermanu (srpanj 2016.), zasnovane na osobnom iskustvu i prijateljevanju s umjetnikom. Tumačeći njegov opus uspostavlja ravnotežu između osobnih i epistemoloških spoznaja o Jermanovu djelu, osobito o kasnim radovima koje prati nizom asocijacija o životu i o smrti ne ispuštajući iz vida ni Jermanov publicistički opus.

I u drugim ćemo tekstova zamijetiti sličnu tendenciju, kratke i usredotočene opservacije u kojima – gotovo limitiran opsegom izrečenog – izražava i objašnjava složene i važne likovne pojave. Zbog navedenih karakteristika njegova kritičkog djelovanja smatramo da je zavrijedio godišnju nagradu Hrvatske sekcije AICA za 2016. godinu."