KIC
25.10.2014. tel. 01 / 4810 714 fax. 01 / 8895 346
 
Lux festival  
 
Početna O nama Vijesti
 
Tribine
Galerija forum
Foto galerija
Art kino
Knjige
Najam dvorane
Moj KIC
 
Izložba
OD 10.10.2008. DO 25.10.2008.

Izložba: VLADO GOTOVAC - O LIKOVNOJ UMJETNOSTI

Našu pozornost na osobit načini privlači činjenica da je ovaj plodni pisac, ne samo likovnih eseja i kritika, već i osebujni pjesnik, teoretičar, polemičar oštrog pera pisao i stihove posvećene likovnim umjetnicima.

Reprodukcije:

«
slika 1
slika 2
slika 3
slika 4
slika 5
»

GOTOVAC o likovnim umjetnicima i umjetnosti

Na jednoj fotografiji iz 1969. vidimo grupu umjetnika u prostoru Galerije Forum. Ova crno-bijela fotografija sačuvala je događaj od iznimnog značaja za Galeriju Forum jer ga je „uhvatila“ u trenutku kada postaje povijest memorirajući njegove protagoniste u vremenu i prostoru. Ili kako bi rekao Roland Barthes: “Što fotografija reproducira u beskonačnost zbiva se samo jednom:ona ponavlja mehanički ono što se ne bi nikad više moglo ponoviti egzistencijalno.“A govorimo o fotografiji koja „reproducira u beskonačnost“ događaj na kojemu su njegovi autori snimljeni u trenutku kada su utemeljili Galeriju Forum, dakle, njezine utemeljitelje, među kojima je i Vlado Gotovac. Na toj fotografiji on je u prvom redu, u sredini, a s njegove su desne strane Ferdinand Kulmer, Edo Murtić i Belizar Bahorić, a s lijeve, Kosta Angeli Radovani i Nikola Reiser. Iza njega Zlatko Prica, Raul Goldoni i supruge: Zdenka Prica, Vlasta Gotovac, Vesna Bahorić i Majda Kulmer. Kad kažemo jednoj, a trebali bismo reći jedinoj poznatoj fotografiji nepoznatog autora o tom povijesnom događaju jer tek tada markiramo njezinu dokumentarnu vrijednost. Umjetnici na fotografiji članovi su Galerije Forum koji već s prvim profesionalno organiziranim izložbama postavljaju visoke galerijske standarde i naznačuju koncepciju umjetničkog programa i, što je od osobitog značaja, sudjeluju i svojim samostalnim izložbama u programu. U tom razdoblju formiranja programske koncepcije i standardizacije galerijskog kriterija Vlado Gotovac postaje njihov bliski suradnik stvarajući i profesionalni i prijateljski odnos s umjetnicima. Dakako, da i s drugim članovima Galerije Forum, onima koji su izvan kadra ove fotografije, također intenzivno surađuje: s Ivanom Lovrenčićem, a napose sa znamenitim supružnicima i umjetnicima Ksenijom Kantoci i Franom Šimunovićem koji mu bijahu i najodanijim prijateljima u teškim danima robijanja u jugokomunističkoj tamnici. Kad ističemo činjenicu da je Gotovac najčešće i najviše surađivao s umjetnicima okupljenim oko Galerije Forum tada, dakako, ne mislimo zanemariti njegovu suradnju i s drugim umjetnicima kojima je vlastiti stvaralački put bio jedini umjetnički program. Kao, primjerice, velike i snažne osobnosti Ivana Generalića, Miljenka Stančića, Josipa Vanište, Jurja Dobrovića, Dušana Džamonje, Šime Vulasa… da spomenemo tek neke iz tog lijepog niza Gotovčevih suvremenika. A posebno poglavlje čini sudionik povijesnog hrvatskog „sloga“, golema kiparska i graditeljska figura Jurja Dalmatinca čiji stvaralački duh ni brojna ni burna stoljeća nisu mogla zapriječiti u prodiranju i emaniranju i u našem vremenu. No, unatoč Gotovčevim nedvojbeno znatno širim intelektualnim interesima i estetskim obzorima, od onih što ih je promicala svojim programom Galerija Forum mi ćemo, ipak, u njegovim tekstovima primijetiti da se najvećim dijelom odnose na autore okupljene oko Galerije Forum, napose na Edu Murtića, Ivana Lovrenčića, Ferdinanda Kulmera, Kostu Angelija Radovanija, Kseniju Kantoci i Franu Šimunovića.
A našu pozornost na osobit načini privlači i činjenica da je ovaj plodni pisac,ne samo likovnih eseja i kritika, već i osebujni pjesnik, teoretičar, polemičar oštrog pera pisao i stihove posvećene likovnim umjetnicima.
U bogatom opusu Vlade Gotovca prevladavaju, dakako, književni i pjesnički, filozofijski i teorijski, politički i polemički tekstovi, ali su i ovi pisani na likovne teme također jedno veliko poglavlje. Dostatno, jer ga čitamo i kao prilog velikoj tradiciji hrvatskih pisaca čije su lucidne opservacije pronicale u poetike likovnih umjetnika tvoreći jedinstvenu liniju u povijesti književnosti od Matoša, Šimića, Krleže, Kaštelana, do naših suvremenika Zidića, Selema, Tenžere, Sabola, Mifke, Mrkonjića, Maroevića, Makovića, Paljetka… potvrđujući aktualnost kritičkih prosudbi i vitalnost svoje književne riječi.

Milan Bešlić

Životopis:

O Vladi Gotovcu i njegovim likovnim obzorima

Pjesnik, filozof, esejist, polemičar i političar Vlado Gotovac rođen je 18. rujna 1930. godine u Imotskom. Djetinjstvo je proveo i pučke škole pohađao u Bosanskom Novom, Prnjavoru (BiH), Župi Biokovskoj i Lovreću, a gimnazije u Imotskom i Zagrebu gdje je i maturirao na Klasičnoj gimnaziji. Diplomirao je filozofiju na Sveučilištu u Zagrebu. Tijekom studija pisao je u raznim književnim časopisima, poneke i uređivao, a s dvadeset i pet godina objavio je zbirku Pjesme od uvijek u nakladi zagrebačkog Lykosa.

Prvi stalni posao dobio je na Radio Zagrebu s kojeg je ubrzo prešao na Televiziju Zagreb gdje je u okviru dramskog programa i redakcije za kulturu, uređivao emisiju „Panorama“. Prevodio je literarne radove sa slovenskog i francuskog jezika, razgovarao pred kamerama s likovnim umjetnicima i pisao scenarije za dokumentarne filmove o njihovu stvaralaštvu. Prve pjesme nadahnute izravnim susretima s likovnim djelima i njihovim autorima napisao je krajem pedesetih godina, a objavljene su 1963. u zbirci pjesama, eseja i kratkih priča naslovljenoj I biti opravdan. Bile su to pjesme Usamljeni orfej – posvećena Juri Dobroviću i Grafika jeseni – posvećena Ivi Lovrenčiću. Sredinom šezdesetih godina za televiziju je realizirao ciklus filmova Portreti i susreti u kojima je prikazao recentno stvaralaštvo Dušana Džamonje, Ivana Lovrenčića, Šime Vulasa, Raula Goldonija i Juraja Dobrovića te filmove posvećene hrvatskoj kiparskoj i arhitektonskoj baštini gotike i renesanse. Prijateljevao je s umjetnicima okupljenim oko Galerije Forum kojoj je bio i jednim od utemeljitelja (1969.). U zbirkama pjesama i eseja Gotovčevo pjesničko-filozofsko promišljanje djela (O djelu, Princip djela), koje je za njega pravo područje slobode i konačna mjera potpunog čovjeka, jer po njemu je on utekao vječnosti, često prate eseji o likovnom stvaralaštvu; o slici, kipu, crtežu i grafici. Pišući o likovnoj umjetnosti i djelima suvremenih mu umjetnika, Gotovac ne stremi kritici ili analizi likovnih izričaja, nego se u izboru po srodnosti spram otvorenosti za nova iskustva i veće izazove, posvećuje stvaraocima koji uzdižu umjetnost do medija čovjekove slobode. Gotovčeva likovna esejistika, potaknuta egzistencijalnom potrebom pronicanja u fenomen slike i kipa te inkrustirana etičnim i estetskim svjetonazorom Gotovca mislioca, obogatila je njegovo pjesničko djelo i što je najvažnije, inaugurirala je u hrvatskoj likovnoj publicistici intermedijski dijalog koji je dokidao jednosmjernosti i širio prostor individualne i umjetničke slobode čovjeka i stvaraoca. O tomu svjedoče predgovori u katalozima izložbi, eseji i sadržaji pjesničkih zbirki te naslovi pjesama; od spomenutih Pjesme od uvijek i I biti opravdan do Čekati sjevernije s pjesmom Pred Račićevim autoportretom (1967.) i zbirke Razvijanje pjesme sa stihovima posvećenima Joanu MirĂłu naslovljenima Likovni trenutak (1972.) i pjesmama Priča o oku (1972.) te Moj radni stol (1982.) posvećenima Kseniji Kantoci i Frani Šimunoviću, u kojima su pjesništvo i esejistika prožeti laudama umjetnicima bliskih mu etičkih načela. Kad pjeva Prepijevajući po sjećanju (1968.) ili U svakodnevnom (1970.) Gotovac promišlja i komentira stara događanja s istoga motrišta, a u lirskim cjelinama Sporne sandale (1970.) i Sadržaj vjetra (1971.) nalazi i prikazuje istu povijest srca sa Zlatkom Pricom, Ivom Šebaljem i Edom Murtićem.

Od 1971. godine Vlado Gotovac, interpret epohalnih likovnih pojava i poticajni pratitelj herojskih epizoda u hrvatskoj likovnoj umjetnosti (Kosta Angeli Radovani, ?ime Vulas, Raul Goldoni, Ivan Picelj i Vlado Kristl te drugi članovi eksperimentalnog atelijera EXAT 51), ustupa mjesto Vladi Gotovcu vrsnom polemičaru, eruditu i nacionalno odgovornom intelektualcu. Svojim golemim potencijalima angažira se u radu Matice hrvatske te piše uvodnike i uređuje Hrvatski tjednik. Tekstove koje je pisao za ovaj list koji je promicao ideje Hrvatskog proljeća, osobito uvodnike od 13. broja pa sve do izvanrednog oproštajnog 34. (nikad otisnutog), za ondašnju komunističku vlast bili su nacionalističko-separatistički program i svestrana neprijateljska propaganda. U siječnju 1972. godine osuđen je na četiri godine zatvora i tri godine gubitka građanskih prava te mu je oduzeto pravo objavljivati i javno nastupati. Kaznu je u cijelosti odslužio u zatvoru Stara Gradiška. Tijekom višemjesečnog pritvora u zagrebačkom istražnom zatvoru i kasnije u kaznionici, uz goleme teškoće zbog svih zabrana koje je dobio, Gotovac je nastavio pisati. Bile su to dnevničke bilješke ispisane neizmjerno sitnim rukopisom na listićima minijaturnih bilježnica. Zbirku tih dnevničkih zapisa, nakon više od dva desetljeća, objavio je zagrebački Nakladni zavod Globus pod naslovom Zvjezdana kuga (1995.).

Nakon izlaska iz starogradiškog kazamata Gotovac niti je mogao niti je htio šutjeti ili odreći se javne riječi i govora. Zbog intervjua kojeg je dao novinaru švedske televizije 1977. godine, a u kojem je ponovio svoje poznate humanističke i antitotalitarne stavove, ponovo je 1982. godine bio uhićen i osuđen na dvogodišnje tamnovanje koje je izdržao u Lepoglavi. Ovaj put zabrana javnog djelovanja i građanska prava zapriječeni su mu na četiri godine, a strogi zatvorski režim zabranjivao je svako pisanje pa je knjiga pjesama Zabranjena vječnost završena i objavljena tek 1987. godine. U tamnicama bivše države Gotovac se zarazio hepatitisom. S posljedicama te strašne bolesti borio do posljednjeg dana.

Za predsjednika Matice hrvatske Vlado Gotovac izabran je 1991. godine i na toj je dužnosti ostao do 1996. godine. Bio je predsjednik Rimskog kluba, član Hrvatskog P.E.N. centra i Društva filozofa. Uz pregnantne političke i kulturološke aktivnosti redigirao je i priredio za tisak izbor iz lirike i opsežnu građu zatvorskih zapisa. Objavio je sedam proznih djela i 14 pjesničkih zbirki (Moj slučaj, Sjevernije, Isto, Znakovi za Hrvatsku, Razvijanje pjesme, sedam svezaka Izabranih djela i druge). U tom se razdoblju pisanju na likovnom polju posvetio u manjoj mjeri. Objavio je, u nakladi Zbirke Biškupić pjesničko-likovnu mapu Trojanske varijacije s Josipom Botterijem Dinijem (1991.), drugu mapu s Edom Murtićem Crna jedra u nakladi autora i IP "Tamaris" (1995.) i dva osobito nadahnuta eseja o slikarstvu Ferdinanda Kulmera i Frana ?imunovića (1991. i 1992.). Ipak, ne može se kazati da je likovni život tih godina bio lišen Gotovčevih pronicljivih i poticajnih interpretacija djela i stvaralačkog procesa suvremenih umjetnika. Njegova erudicija, iznimna otvorenost spram klasičnih i suvremenih izričaja u likovnim, glazbenim i kazališnim umjetnostima, afektivna poetska riječ i velika moć sagledavanja cjeline djela u kontekstu njegova značenja za vrijeme sadašnje i buduće, oduševljavali su i krijepili umjetnike i publiku izložbenih, koncertnih i kazališnih priredbi u Zagrebu i Iloku, Hlebinama i Varaždinu, Osijeku i Vinkovcima. Pjesnik i mislilac, predsjednik Matice hrvatske i političar Vlado Gotovac govorio je tijekom ratnih godina na brojnim otvorenjima izložbi hrvatskih umjetnika. Neki od tih govora tonski su zapisani i publicirani; primjerice na otvorenju izložbe iz ciklusa Oči istine - Ranjeni hrvatski gradovi na uljima Munira Vejzovića (1991.), na izložbi Linorezi Antuna Babića iz mape Izbjeglice (1992.) i na ispraćaju velikana hrvatske naive - U spomen na Ivana Generalića (1. XII. 1992.). Na žalost, u većini slučajeva tih ratnih godina nije bilo uvjeta da se tonski ovjekovječe Gotovčevi govori, a pripremiti pisani govor i onda ga čitati pred publikom bilo je posve strano njegovoj prirodi.

Šira hrvatska javnost pamti Vladu Gotovca ponajprije kao izvanredno časnog političara i intelektualca izvanrednog u govorništvu koji je bez susprezanja upirao prstom u one koji su radili protiv slobode pojedinca i protiv ljudskih prava. Usprkos strašnih iskustava s tamnicama iz obje bivše Jugoslavije (roditelji su također bili osuđeni politički zatvorenici), Gotovac se bez straha i dosljedno borio za Domovinu koja bi nosila ime Sloboda, a prezime Demokracija. Istupima i radovima od ranih pedesetih godina prošlog stoljeća do pred sâm kraj života neumorno je zagovarao ideju slobode i prava pojedinca na moralno preispitivanje društva. Bio je jedan od utemeljitelja HSLS-a, saborski zastupnik u dva mandata, predsjednički kandidat 1997. godine i utemeljitelj nove Liberalne stranke 1998. godine. Iste je godine dobio Nagradu za životno djelo Hrvatskog helsinškog odbora u obrazloženju koje stoji da je nagrađen za njegovu političku aktivnost, iako je on zaslužuje puno više za svoje pjesničko, esejističko ili govorničko djelo. I kad Gotovac odluta u vrućici političkog erosa od sama sebe, Gotovac humanist uskoro ga vraća njemu samome. Prema ideji građanske slobode i ljudskih prava iskazivao je onu vrstu odanosti i ljubavi za koju nema prave nagrade.

Vlado Gotovac umro je u Rimu 7. prosinca 2000. Na vječni počinak ispratili smo ga 12. prosinca na zagrebačkom groblju Mirogoj. Njegovom smrću prestao je životni put čovjeka koji je pjesničkim, esejističkim, kulturnim i političkim radom ostavio ničim pomućen, neizbrisiv i uzvišen trag u novijoj hrvatskoj povijesti.

Biserka Rauter Plančić

Prethodne izložbe
EUGEN KOKOT: CRTEŽI  
OD 16.05.2012. DO 05.06.2012.

EUGEN KOKOT: CRTEŽI

U srijedu, 16. 5. 2012. u 20 h otvara se izložba crteža Eugena Kokota.


Eugen Kokot jedan je od najznačajnijih suvremenih hrvatskih kolorista, a tu je poziciju izgradio kroz prošla desetljeća, točnije, 60 - tih godina XX stoljeća.


Osim u mediju slike, Kokot je i autor koji se izražavao i u drugim klasičnim likovnim tehnikama, u freskoslikarstvu, mozaiku, grafici, a osobito u crtežu.


Svojim crtežima Kokot na drugačiji i novi način problematizira svoju staru, i rekli bismo, jedinu temu - krajolik Istre - otkrivajući uvijek iznova u njegovoj pitoresknoj stvarnosti čudesne prizore i tajanstvenost prostora u koji nastoji proniknuti cjelokupnim svojim stvaralaštvom.


 

:: opširnije
ŠEBALJ I KRIŽ  
OD 18.04.2012. DO 05.05.2012.

ŠEBALJ I KRIŽ

Hommage: IVO ŠEBALJ 1912. - 2002.


U srijedu, 18. 4. 2012. u 20 sati, u Galeriji Forum otvara se izložba gvaševa ŠEBALJ I KRIŽ.


Ciklusom gvaševa na temu križa, Ivo Šebalj ostavio je hrvatskoj likovnoj umjetnosti i svoj posljednji ciklus koji je nastao u 2001.godini, pred sam kraj slikareva života.


Šebalj je temu križa koncipirao za unutrašnjost prostora kapelice koju su Carla i Francesco von Habsburg nazvali "Hrvatska kapelica" povjerivši arhitektu Nenadu Fabijaniću da je projektira u parku njihovog imanja u Salzburgu: Casa Austria/Villa Swoboda. Međutim, zbog različitih okolnosti do realizacije projekta nije došlo, ali je ostao sačuvan ovaj intrigantni ciklus skica i crteža pod nazivom “Šebalj i križ" kojega prvi puta predstavljamo hrvatskoj kulturnoj javnosti u prigodi obilježavanja sto godina slikareva rođenja i deset godina smrti.

:: opširnije
HEATHER IRONS  
OD 20.03.2012. DO 10.04.2012.

HEATHER IRONS

U utorak, 20. ožujka 2012. u 20 sati, u Galeriji Forum otvara se samostalna izložba Heather Irons.


Slikarica Heather Irons u svojem stvaralaštvu istražuje odnose tamnog i svijetlog, te njihovo prožimanje u prostoru limitiranom mjerama i definiranom oblikom. Tu temu problematizira i u ovom ciklusu slika nastalom u zadnjem desetljeću čiji recentni izbor prezentira prvi puta hrvatskoj kulturnoj javnosti. Svoju koncepciju slikarica gradi na estetici bliskoj minimal - artu, kako je, naime, filozof Richard Wollheim "naslovio" golemo stvaralačko područje "primarnih struktura" koje su otvorili umjetnici još u 60 - tim godinama XX stoljeća. Autorica također baštini i  iskustvo geometrijske apstrakcije čije se premise iščitavaju i  ovoj seriji slika u kojima su jasno vidljive i njezine prepoznatljive autorske značajke.


Heather Irons rođena je 1953 .godine u Zagrebu. Živi i radi u Berlinu.

:: opširnije
«  1  2  3  4  5  6  7  8  9  10  11  12  13  14  15  ...  »
Moj KIC
facebook
Printeraj
KIC, Preradovićeva 5,
10000 Zagreb
tel: +385 1 4810 714
fax: +385 1 8895 346
e-mail: kic@kic.hr
www.kic.hr
povratak na vrh Copyright KIC 2009. All rights reserved.
 
  STO2 web studio