Veljo Tašovski: "REFLEKSIJE"

Dođite na otvorenje izložbe slika velikog makedonskog slikara:
Ciklus "REFLEKSIJE"

Reprodukcije:

PREOBRAZBE KRAJOLIKA

Dobro je znano da je krajolik u svojim gotovo beskrajnim prostornim specifičnostima interpretiran u djelima mnogih umjetnika kroz duga i različita povijesna razdoblja kao velika, i rekli bismo neiscrpna tema.
Njezinu fenomenologiju, međutim, ne iščitavamo samo u stilskim obilježjima markiranu brojnim autorskim inačicama, već i u golemoj energiji koja je kreativnim erosom pokretala stvaralaštvo umjetnika u prostore inventivnog i imaginativnog. I, kao što možemo primijetiti, taj kontinuitet nije prekidan, već ga prije u reduciranom i promijenjenom intenzitetu prepoznajemo u radu suvremenih umjetnika, dakako, osim u klasičnim i u novim medijima. Krajolik se pokazuje iznimno privlačnom temom i suvremenom makedonskom umjetniku Velji Tašovskom koji ga na postmodernističkom iskustvu problematizira u svojem slikarstvu. Riječ je o ciklusu slika naslovljenom „Refleksije“ u kojima autor znalački sintetizira svoje dosadašnja likovna istraživanja s novim stvaralačkim pomacima u ovoj seriji radova datiranim u razdoblje između 2004. i 2009. godine. U recentnom izboru iz zadnjeg i plodnog ciklusa nastojao sam u slikarevom skopskom atelijeru koncipirati izložbu kojom bi s najmanje slika najcjelovitije predstavio hrvatskoj kulturnoj javnosti ovog intrigantnog slikara.
I, unatoč činjenici što se njegove autorske značajke jednako iščitavaju u slikama rađenim u velikim ili manjim formatima, i što sažimaju iste ili bliske estetske vrijednosti,njihova likovna energija ipak drugačije emanira većom ili manjom površinom platna pa smo i tu činjenicu ovim izborom htjeli apostrofirati.
Specifičnost Tašovskove interpretacije krajolika već je Konča Pirkovska, makedonska likovna kritičarka, precizirala ovim riječima; “Ležerna, ali pozorna plovidba našega oka kroz motive poprilično udaljenih pejzažnih prostranstava, objavljuje nam, prije svega, simboličke reference laviranoga, slivenog dualizma (voda-nebo)… Suptilno, meko tonsko gradiranje i prelijevanje planova, izazivaju uzajamno dijalogiziranje i optičko vibriranje slojeva.Osluškivanje zvukova tišine koji se šire i reflektiraju kroz nježno kolorističko fluktuiranje, promoviraju odu svjetlosti.“
A jedna od osnovnih značajki ovoga ciklusa je i njegova izrazita kontemplativnost koja je i determinira njegov autorski rukopis u suptilnu likovnu strukturu. Dosljednom redukcijom narativnih elemenata Veljo Tašovski stvara imaginarni krajolik u kojemu prevagu odnosi simboličko asocijativno nad onim deskriptivnim. Upravo u tim njegovim značajkama i tražimo prije predjele podsvjesnog i iracionalnog a ne „citate“ iz nekog određenog krajolika ili podneblja, iako u njima slikar nalazi poticaj, oni su ipak, više oni iskonski impulsi koji pokreću ili kako je već rečeno „izazivaju uzajamno dijalogiziranje“ prostora krajolika sa slikarevim duhovnim prostorima materijaliziranim u likovnoj činjenici njegova djela. Možda bismo još preciznije odredili taj dijalog parafrazirajući „Dnevnik pogleda“ Bernarda Noela kao „Dnevnik gledanja“ Velje Tašovskog jer bismo riječima francuskog pjesnika pokrili djelo makedonskog slikara potvrđujući univerzalnost teme u bliskom jeziku: “Svjetlo je unutrašnje; ta unutrašnjost je vani. Vidimo materiju koja se misli svjetlosno; vidimo je kako postaje mentalna, a da ne prestaje biti materija.“ Upravo u tom prožimanju unutarnjeg (duhovnog) i vanjskog (materijalnog) prostora uspostavlja se i to „dijalogiziranje“ kao dijalektički princip Tašovskog stvaralaštva. A na tom se načelu i izjednačuje zemaljsko s nebeskim transcendentirajući prostor krajolika u duhovnost čije refleksije u rafiniranim vizualnim varijacijama iščitavamo u čvrstoj strukturi autorova izraza.

Milan Bešlić

Životopis:

Veljo Tašovski rođen je 1949. u selu Osoj pokraj Debra. Akademiju likovnih umjetnosti završio je 1975. u Ljubljani na Odjelu za slikarstvo, u klasi prof. Gabrijela Stupice. Postdiplomski studij završio je 1979. na istoj Akademiji. Živio je i radio u Ljubljani do 1983. kao član Društva likovnih umjetnika Slovenije i Društva likovnih umjetnika Ljubljane. Kao član likovne grupe "Ekvurna" aktivno je sudjelovao u svim likovnim manifestacijama. U tom razdoblju radio je kao slobodni umjetnik. U međuvremenu je imao više samostalnih izložbi, a sudjelovao je i na značajnim likovnim kolonijama u bivšoj SFRJ i u inozemstvu. Od 1984. aktivno se uključio u likovni život u Makedoniji. Ostvario je nekoliko studijskih boravaka u nekoliko europskih zemalja i u SAD. Na Fakultetu likovnih umjetnosti radi od 1987., a od 2001. je redoviti profesor na Odjelu za slikarstvo. Prodekan za nastavu bio je od 1993. do 1995., a dekan Fakulteta likovnih umjetnosti Sveučilišta "Kiril i Metodij" u Skopju od 2002. do 2006.

Adresa: Ulica 17, br. 2, Saraj - Skopje, Republika Makedonija
tel. +389(0)2 2057 835
mob. +389(0)7 22 88 97

:: Fotografije s otvorenja: