M´illumino d´immenso
(Giuseppe Ungaretti)
Nerijetko u svojoj užurbanosti ne stižemo osjetiti život koji nas okružuje u svoj svojoj ljepoti. Ne opažamo svijet mirisa. Svijet okusa. Svijet boja. Ne zastanemo u promatranju treperavog svjetla u suton, u promatranju sjaja prve proljetne trave, ne čujemo čudesan razgovor ptica, ne udišemo miris svježe pečenog kruha. Sve nas to okružuje, a zapravo toga nismo ni
svjesni. Ne znajući cijeniti dar koji smo dobili, olako kročimo kroz život u bezglavoj žurbi i vječitom pomanjkanju vremena. Zato stanimo načas i osvrnimo se oko sebe. Dodirnimo svijet i upoznajmo neke čarobne sitnice od kojih je sazdan. Sanja ne vidi sjaj u travi, ne čuje pjev ptica, ali i te kako osjeća svijet koji je okružuje. I to i mnogo više, prosvjetljujući se neizmjernom unutarnjom snagom kao pokretačem koji nas čini živima i svjesnima da prolazimo kroz život. Jer onaj pravi kreativni zanos, istinski i dubinski ne dolazi izvana, nego iznutra, iz nas samih, iz naše duše i beskonačan je i nepresušan.
Sanjina osobnost i likovno djelo plijene pozornost. Ali ne kao polazište u traženju različitosti, pri čemu bi tek površno promatrali njezin likovni izraz kao jednu od biti sveopćeg ljudskog zajedništva, već nas potiče na razmišljanje o tome kako istinska umjetnost doista ne poznaje granice. Sanja je svojom osjećajnošću i kreativnom znatiželjom, emocionalnošću i imaginativnom snagom stvorila samosvjesnu likovnu osobnost.
Uđimo u čarobni svijet skulptura Sanje Fališevac. Njezina spontanost i suptilnost, iskrenost i kreativnost kroz bezgraničnost emocija i mašte, nježno dodiruju svijet, osjećajući titraj života i transformiraju se kroz prste i dlanove u dijalogu s materijalom u čudesne kiparske forme. Vođena jedino osjetom opipa, sanjana i snoviđena mentalna slika pretvara se iz amorfne gline u formu. Iako u nejednakoj poziciji u odnosu na umjetnike s akademskim likovnim obrazovanjem, njen kiparski izričaj je zadivljujući. Razvijena imaginacija, nepodilaženje uzorima i velik inspirativni ulog, otkrivaju nam izuzetnu spretnost i vještinu oblikovanja gline te naglašavaju smisao za komponiranje volumena. Stoga, upoznajmo te forme i komunicirajmo s njima na neuobičajen način, učinimo paradigmatski obrat u misaonom poimanju skulpture, uđimo u dijalog koji se odvija putem dodira, osjetimo pod prstima snagu grube i tople teksture terakote ili pak glatkoću polirane, hladne bronce, otkrijmo sami sebi umjetnost na način na koji je stvara umjetnica. Taj osobit i osoban čin taktilne percepcije umjetnosti otkrit će nam zasigurno nešto novo u nama, nama do sada nepoznato, pomoći će nam shvatiti koliko je oko povodljivo i kako ga se lako može zavesti, a cjelovit doživljaj i samoosvješćivanje taktilne impresije zasigurno će nas potaknuti na razmišljanje. Autorica je nesputana u svom izričaju i ne trudi se slijediti određene stilove ili pravce, a njezina je jedina vodilja iskrenost. Za ovu prigodu izabrani motivi iz Sanjinog opusa su portreti ljudi i životinja. Ljudski portreti nastali su prema stvarnim osobama ili su plod imaginacije, dok se portreti iz svijeta životinja temelje na dva ljudima vrlo bliska motiva, psu i konju, izražavajući tako Sanjinu povezanost s prirodom, potrebu
imanentnu svakom ljudskom biću. Svim je radovima zajednička prilagođenost korespondiranja s fizičkim i osjetilnim mogućnostima dlana i prstiju. Za aktivnu komunikaciju sa skulpturom u prostorno vremenskom rasponu ne možemo se zaustaviti tek na jednostavnoj razini identifikacije, već ona postaje takva zbog interakcije s likovnim djelom kada ulažemo svoj osobni prilog satkan od našeg iskustva, sjećanja i snova.
Jer kao što bi to rekao Shakespeare, sastavljeni smo od iste tvari od koje su sastavljeni snovi, a Sanja svoje snove materijalizira u umjetnost. I zato, barem na čas, osjetimo ono što Sanja osjeća, osjetimo titraj života pod prstima. Prosvijetlimo se beskonačnošću, kao što i ona to čini.
dr.sc. Morana Vouk |
|
Životopis:
Sanja Fališevac je rođena 4. srpnja 1965. u Požegi, a 1974. g.
nastavlja specijalno školovanje u Zagrebu. Prvi znaci sklonosti likovnom oblikovanju javljaju se već u njezinoj devetoj godini, prvu poduku dobiva od nastavnice likovnog odgoja Perine Pintar, a zatim uz poticaje akademske kiparice Nade Orel to kasnije postaje jasno izraženo. Završila je Školu primijenjene umjetnosti, odjel keramike i tehnike tkanja, ali slijedeći svoj unutarnji senzibilitet uskoro se opredjeljuje za čisto kiparstvo, pa godinu dana provodi u ateljeu akademskog kipara Želimira Janeša na Akademiji likovnih umjetnosti, pripremajući se za studij kiparstva koji nažalost nije upisala. Godine 1994. kraće vrijeme boravi u Poljskoj, gdje radi pod vodstvom kipara Ryszarda Stryjeckog. Članica je ULUPUH-a, do sada je održala 12 samostalnih izložbi i sudjelovala na devet skupnih, a piše i poeziju. 2007. godine je dobila na korištenje od Grada Zagreba atelje na Trgu bana Josipa Jelačića. |
