KIC
29.07.2014. tel. 01 / 4810 714 fax. 01 / 8895 346
 
Lux festival  
 
Početna O nama Vijesti
 
Tribine
Galerija forum
Foto galerija
Art kino
Knjige
Najam dvorane
Moj KIC
 
Izložba
OD 10.09.2009. DO 08.10.2009.

OTVORENJE IZLOŽBE IVICE ŠIŠKA "OTVORENI PROSTOR" U GALERIJI FORUM

U četvrtak, 10. rujna 2009. u 20 h, u Galeriji Forum, Teslina 16, održat će se otvorenje izložbe novog ciklusa slika Ivice Šiška.
Na izložbi "Otvoreni prostor" u Galeriji Forum bit će izloženo petnaest radova u tehnici akrila na platnu, koji su nastali u razdoblju od 2005. - 2009. godine. Ivica Šiško redoviti je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a njegova se djela nalaze u galerijama i muzejima u zemlji i svijetu.

Reprodukcije:

«
slika 1
slika 2
slika 3
slika 4
slika 5
slika 6
slika 7
slika 8
»

ŠIŠKOV „OTVORENI PROSTOR“

U novom ciklusu slika nastojat ćemo iščitati njegovu višeslojnu strukturu koju je autor koncepcijski dosljedno realizirao, a najprije se pokazuje da nam valja „snimiti“ one gradbene elemente što nas upućuje na morfološku matricu na kojoj je slikar stvarao svoje djelo u minulim desetljećima.
No, prije svega, evidentno je da su nove likovne i simboličke vrijednosti proizašle iz onih prvotnih, dakle, i da su već impostirane kao esencijalne vrijednosti ovoga stvaralaštva.
Pa, shodno tome, gradbeni elementi i u ovom ciklusu otkrivaju, najčešće, organičko ishodište, svoju duboko ukorijenjenost u čistim i iskonskim počelima prirode čije smo preobrazbe slijedili u inventivnim mijenama nedvojbene i impresivne likovne izražajnosti u brojnim ciklusima. Stoga trebamo govoriti, a da ne preskočimo bitna mjesta, o stvaralačkom kontinuitetu iz kojega je razvidno da istraživanje nove teme implicira produbljivanje vlastitog izraza novim likovnim vrijednostima s prepoznatljivim, i što je karakteristično za svaki novi ciklus, i drugačijim, i produbljenim autorskim značajkama. Također, i činjenica koja se iščitava u kontinuiranom izrastanju djela iz vlastite povijesti, iz svojega plodnog stvaralačkog humusa čiji grananje u visinu transcendira duhovnim konotacijama i specifičnom likovnom poetikom. I u ovom je ciklusu, dakle, izraženo veliko slikarevo iskustvo u kojemu likovno „definirane“ tematske cjeline nisu amalgamirane tek kao baštinska vrijednost ili memorirane duhovne postaje, već kao poticajna popudbina u novom stvaralačkom iskoraku. Pa, i kratak, tek letimičan retrospektivni snimak legitimira tezu kontinuiteta toliko značajnu za svaki autorov novi potez kistom, kojim učvršćuje svoju viziju u likovnoj stvarnosti svakog novog ciklusa. Tu značajku prepoznajemo kao konstantu koja, mijenjajući oblike i intenzitet, nije promijenila svoja temeljna svojstva, evidentna nekoć, kao i sada, u ovom novom ciklusu naslovljenom „Otvoreni ciklus“ nastalom u razdoblju od 2005./6. do ove 2009. godine.
A tu činjenicu, toliko značajnu za ovog autora, tek ćemo podsjetiti, već je primijetio i Vladimir Maleković u predgovoru kataloga Šiškove izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt 1997.godine gdje nije iznio samo svoja zanimljiva zapažanja o novom Šiškovom ciklusu, već je i decidirano ustvrdio da njegovo „stvaralaštvo već ima svoju povijest…“. A kako je, recimo i ovom prigodom, ovaj vrsni znalac njegova stvaralaštva, i nedvojbeno, jedan od najzaslužnijih u njegovu promicanju (ne samo u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti!) ovom tvrdnjom implicirao i prepoznatljive autorske značajke istaknuvši ih i kroz vremensku kategoriju kao relevantnu činjenicu i time je, naime, nastojao i precizirati specifičnost slikareva izraza otvarajući intrigantnu teme: onu s lucidno postavljenom tezom o povijesti, tj.,stvaralačkom kontinuitetu, i, dakako, onu o kontekstualizaciji djela na suvremenoj likovnoj sceni. Argumentaciju za svoju tvrdnju kritičar je nalazio, dakako, najprije u iznimno značajnom grafičkom opusu kojega je Ivica Šiško kroz maštovite tematske varijacije produbljivao smionim prodorima imaginativnog i s respektabilnom metjerskom vještinom. Naime, stvarajući vrlo zapažene grafičke cikluse u tom razdoblju, dakle, u 7o-tim i 80-tim godinama i, najviše, u suradnji sa Zbirkom Biškupić, Šiško je u klasičnim grafičkim tehnikama, a napose u tehnici akvatinte, profilirao i svoja snažna autorska obilježja prepoznata od kritike u suptilnoj sintezi grafičkog umijeća i osebujne poetike. Dostatno je spomenuti tek neka vrsna pera kritičara, primjerice; Vlade Bužančića, Tonka Maroevića, Jeana Louisa-Depierisa,Josipa Depola,Igora Zidića….koja su među prvima promovirala upravo te njegove značajke visoko ih apostrofirajući u tadašnjem likovnom kontekstu. Također, valja reći da su te značajke bile prepoznate i kroz inventivnu interpretaciju te stare, a nadasve zahtjevne tehnike, pa je kritika s razlogom isticala njegovu obnoviteljsku ulogu u suvremenoj grafici jer je upravo u tehnici akvatinte majstorski otisnuo s nedvojbenim likovnim vrijednostima i svoj prilog, kao recentni primjerak i za povijest hrvatske grafike.
No, svakako trebamo skrenuti pozornost i na činjenicu da ovdje govorimo o autoru koji se afirmirao kao grafičar, ali isto tako i o grafičaru koji je afirmirao grafiku. Odnosno, da je u jednoj staroj grafičkoj tehnici reanimirao „alkemičarski“ postupak u suvremeni likovni jezik otkrivši u njemu neiscrpne izražajne mogućnosti kao i svoj novi stvaralački izazov.
Međutim, kad navodimo neke značajke ovoga umjetnika, kao što pri tom naročito naglašavamo grafičku komponentu, ipak je nužno reći koju više i onom drugom, slikarskom aspektu, kako bismo u ovom kratkom sažimanju, bar djelomično sagledali višeslojnu cjelovitost djela.
Također, trebamo reći da unatoč činjenici što znatno kasnije počinje njegova slikarska odiseja otkrivajući golemim stvaralačkim zanosom prirodu tog medija mi iščitavamo u bogatoj kronologiji zapažene tematske cikluse. A to bujanje Šiškova slikarstva slijedimo u dugom vremenskom razdoblju, od sredine 8o-tih godina, kao koncentrično širenje kreativnog interesa u prvim velikim tematskim cjelinama inaugurirajući u svakom novom ciklusu svoju slikarsku osobnost. Tako je prije više od dva desetljeća, 1985. godine u Umjetničkom paviljonu ciklusom „Plavi poskok“ paradigmatski markirao slikarski rukopis na čijem tragu pratimo rast autorski prepoznatljiva djela kroz inventivne likovne mijene. Upravo ćemo kroz cikluse iščitavati te slikareve intrigantne faze jer je u svakoj novoj problematizirao temu u drugačijoj likovnoj koncepciji. Kad ovdje nastojimo naznačiti likovne discipline u kojima je realizirao impresivan opus, zapravo konstatiramo da je riječ o autoru koji se izražava u klasičnim likovnim medijima. Onom prvom, a nipošto zato značajnijem, grafičkom ,i drugom, također kontinuiranog slikareva kreativnog interesa, a to je, naravno, medij slike, tada tek formalno pozicioniramo njegovo stvaralaštvo. Međutim, ne iščitavamo u njemu tek manualnu vještinu i kultivirano umijeće, već nadasve, slikarevo intelektualno stajalište izraženo upravo tim likovnim sredstvima otkrivajući specifično duhovno ozračje dubokih i neizrecivih egzistencijalističkih dvojbi što prožimaju ljudsko biće u vremenu i prostoru. Upravo se ovdje, i u tom stjecištu egzistencijalističkih tragova otvaraju temeljna pitanja i ovoga stvaralaštva problematizirana u minulim desetljećima u oba medija, i grafike, i slike, poentirana ovom zadnjom serijom slika naslovljenom, nimalo slučajno – „Otvoreni prostor“. Naime, u ovom zadnjem ciklusu sažeo je svoje dosadašnje stvaralačko iskustvo,a na čije značenje smo, bar djelomice, i ukazali, što je razvidno u brojnim tragovima po kojima i nastojimo ustvrditi kontinuitet Šiškova kreativnog puta. A jedan od najdubljih tragova svakako je onaj kojega smo prepoznali kao egzistencijalistički otisak ljudskog postojanja u prostoru čiju reljefnu strukturu iščitavamo u slojevima slikareva rukopisa. Najprije, onom koji nasljeđuje vrijednosti iz povijesti svojega djela, i čiji potez „pamti“ svoje prve poticaje „ispisujući“ u maštovitim inačicama nove oblike stvaralaštvu kao autentične prostore svojega duhovnog postojanja.“Stoga slikarstvo“ kako to precizira Jose Ortega y Gasset ovim riječima,“ započinje svoje komunikacijsko djelovanje tamo gdje govor završava; kad nadvlada svoju nijemost i krene u beskrajno područje neizrecivosti.“ A to „…beskrajno područje neizrecivosti“ Šiško je sažimao u stvaralački prostor svojega slikarstva kao jedinstveni egzistencijalistički „zapis“ postojanja emanirajući kroz cikluse osebujnom likovnom izražajnošću.

Milan Bešlić

Životopis:

Ivica Šiško rođen je 24. siječnja 1946. u Livnu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti (Slikarski odsjek) 1965. u Sarajevu, u klasi profesorice Mice Todorović. Akademiju likovnih umjetnosti (Grafički odsjek) u Zagrebu polazio je od 1969. do 1974. i diplomirao 1974. Bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića od 1974. do 1978. Završio je poslijediplomski studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Frane Baće.
Djela Ivice Šiška nalaze se u galerijama i muzejima u domovini i inozemstvu.
Boravio je na studijskim putovanjima u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Egiptu.
Radi kao redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
U vlastitoj nakladi objavio je grafičke mape Pad, 1974. (bakropisi), Skice, 1976. (bakropisi i akvatinte), Zapisi iz Turopolja sa stihovima Zlate Cundeković, 1984. (bakropisi i akvatinte); Hommage à A.T. Mimara (mezzotinte).
U izdanju “Mladosti” objavljena mu je mapa Moj grob - Ivan Goran Kovačić, s predgovorom Marka Grčića.
U izdanju “Zbirke Biškupić” objavljene su mu bibliofilske knjige Danteomanija, 1977. (biblioteka “Iris”, sv. 2. u 49 primjeraka, u tehnici bakropisa i akvatinte) s tekstom - esejem Tonka Maroevića; Contre la mort la flaque, Uza smrt lokva, 1978. (biblioteka “Arbor”, sv. 4, u 57 primjeraka, u tehnici bakropisa i akvatinte) s pjesmama Jean-Louis Depierrisa; Zimovnik (biblioteka “Vid”, sv. 2. u 37 primjeraka, u tehnici bakropisa); mapa grafika Teber, 1979. (6 listova u 23 primjerka, u tehnici bakropisa).
Jedan je od osam autora grafičke mape Trag (bakropis, akvatinta i suha igla) u izdanju Zbirke Biškupić iz 1980. godine.
Koautor je mape Rajski vrt - Dubravka Babić - Ivica Šiško ( 6 grafika, HPT, Zagreb, 1993.), Samobor u srcu - Dubravka Babić, Ivica Šiško, Miroslav Šutej ( 6 grafika, “Samobor-art”, Zagreb, 1994.), Kuna - Dubravka Babić, Miroslav Šutej, Ivica Šiško (16 grafika, Privredna banka Zagreb, 1994.).
Godine 1987. objavljena je monografija Ivica Šiško autora Jean-Louis Depierrisa, u izdanju “Grafičkog zavoda Hrvatske”.
Godine 1996. objavljena je knjiga Rajski vrt, Jardin d’ Eden - ciklus slika 1990-1997, autora Jean-Jacques Lévêque-a, u izdanju “Konture”, Zagreb.
Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i svijetu.

:: Fotografije s otvorenja:

Prethodne izložbe
HEATHER IRONS  
OD 20.03.2012. DO 10.04.2012.

HEATHER IRONS

U utorak, 20. ožujka 2012. u 20 sati, u Galeriji Forum otvara se samostalna izložba Heather Irons.


Slikarica Heather Irons u svojem stvaralaštvu istražuje odnose tamnog i svijetlog, te njihovo prožimanje u prostoru limitiranom mjerama i definiranom oblikom. Tu temu problematizira i u ovom ciklusu slika nastalom u zadnjem desetljeću čiji recentni izbor prezentira prvi puta hrvatskoj kulturnoj javnosti. Svoju koncepciju slikarica gradi na estetici bliskoj minimal - artu, kako je, naime, filozof Richard Wollheim "naslovio" golemo stvaralačko područje "primarnih struktura" koje su otvorili umjetnici još u 60 - tim godinama XX stoljeća. Autorica također baštini i  iskustvo geometrijske apstrakcije čije se premise iščitavaju i  ovoj seriji slika u kojima su jasno vidljive i njezine prepoznatljive autorske značajke.


Heather Irons rođena je 1953 .godine u Zagrebu. Živi i radi u Berlinu.

:: opširnije
ANTON VRLIĆ: TERRA INCOGNITA  
OD 14.02.2012. DO 10.03.2012.

ANTON VRLIĆ: TERRA INCOGNITA

U utorak, 14. 2. 2012. u 20 h, u Galeriji Forum otvara se izložba slika Antona Vrlića “Terra incognita”.


Slikar srednje generacije Anton Vrlić jasno je precizirao svoju  poziciju na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni prepoznatljivim likovnim rukopisom na iskustvu akcionog slikarstva, enformela i poetike materičnog slikarstva.


Serijom radova pod nazivom " TERRA INCOGNITA" Vrlić vrlo dosljedno problematizira veliku temu ekologije koja je u ovom trenutku posebno aktualna na svim razinama i svakom kulturnom kontekstu diljem globusa poprimajući, kako se to najčešće kaže, planetarno značenje. U tom kontekstu i Vrlić "otvara" ovaj ciklus znalački rabeći iskustvo baštine rečenih poetika jer upravo na njima najeksplicitnije izražava svu složenost ove velike ekološke teme. Vrlić ne naglašava njezinu društvenu i socijalnu, već prvenstveno likovnu komponentu čije se vrijednosti potiskuju u devastiranom  krajoliku, a apostrfiraju u ovom ciklusu slika koje slikar izražava koristeći se  kombiniranom tehnikom akrilika, olovke, krede, stakla...

:: opširnije
DODJELA NAGRADE GALERIJE FORUM ZA 2011. GODINU  
OD 19.01.2012. DO 25.01.2012.

DODJELA NAGRADE GALERIJE FORUM ZA 2011. GODINU

U četvrtak, 19. siječnja u 20 sati, održat će se svečana dodjela Nagrade Galerije Forum za 2011. godinu.


Dobitnici su kipar Petar Dolić i arhitekt Tonko Zaninović za djelo SPOMENIK HRVATSKE POBJEDE OLUJA ' 95, koji je  4. kolovoza 2011. godine postavljen na trgu Dr. Ante Starčevića u Kninu.

:: opširnije
«  1  2  3  4  5  6  7  8  9  10  11  12  13  14  15  ...  »
Moj KIC
facebook
Printeraj
KIC, Preradovićeva 5,
10000 Zagreb
tel: +385 1 4810 714
fax: +385 1 8895 346
e-mail: kic@kic.hr
www.kic.hr
povratak na vrh Copyright KIC 2009. All rights reserved.
 
  STO2 web studio