KIC
16.04.2014. tel. 01 / 4810 714 fax. 01 / 8895 346
 
Lux festival  
 
Početna O nama Vijesti
 
Tribine
Galerija forum
Foto galerija
Art kino
Knjige
Najam dvorane
Moj KIC
 
Izložba
OD 10.09.2009. DO 08.10.2009.

OTVORENJE IZLOŽBE IVICE ŠIŠKA "OTVORENI PROSTOR" U GALERIJI FORUM

U četvrtak, 10. rujna 2009. u 20 h, u Galeriji Forum, Teslina 16, održat će se otvorenje izložbe novog ciklusa slika Ivice Šiška.
Na izložbi "Otvoreni prostor" u Galeriji Forum bit će izloženo petnaest radova u tehnici akrila na platnu, koji su nastali u razdoblju od 2005. - 2009. godine. Ivica Šiško redoviti je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a njegova se djela nalaze u galerijama i muzejima u zemlji i svijetu.

Reprodukcije:

«
slika 1
slika 2
slika 3
slika 4
slika 5
slika 6
slika 7
slika 8
»

ŠIŠKOV „OTVORENI PROSTOR“

U novom ciklusu slika nastojat ćemo iščitati njegovu višeslojnu strukturu koju je autor koncepcijski dosljedno realizirao, a najprije se pokazuje da nam valja „snimiti“ one gradbene elemente što nas upućuje na morfološku matricu na kojoj je slikar stvarao svoje djelo u minulim desetljećima.
No, prije svega, evidentno je da su nove likovne i simboličke vrijednosti proizašle iz onih prvotnih, dakle, i da su već impostirane kao esencijalne vrijednosti ovoga stvaralaštva.
Pa, shodno tome, gradbeni elementi i u ovom ciklusu otkrivaju, najčešće, organičko ishodište, svoju duboko ukorijenjenost u čistim i iskonskim počelima prirode čije smo preobrazbe slijedili u inventivnim mijenama nedvojbene i impresivne likovne izražajnosti u brojnim ciklusima. Stoga trebamo govoriti, a da ne preskočimo bitna mjesta, o stvaralačkom kontinuitetu iz kojega je razvidno da istraživanje nove teme implicira produbljivanje vlastitog izraza novim likovnim vrijednostima s prepoznatljivim, i što je karakteristično za svaki novi ciklus, i drugačijim, i produbljenim autorskim značajkama. Također, i činjenica koja se iščitava u kontinuiranom izrastanju djela iz vlastite povijesti, iz svojega plodnog stvaralačkog humusa čiji grananje u visinu transcendira duhovnim konotacijama i specifičnom likovnom poetikom. I u ovom je ciklusu, dakle, izraženo veliko slikarevo iskustvo u kojemu likovno „definirane“ tematske cjeline nisu amalgamirane tek kao baštinska vrijednost ili memorirane duhovne postaje, već kao poticajna popudbina u novom stvaralačkom iskoraku. Pa, i kratak, tek letimičan retrospektivni snimak legitimira tezu kontinuiteta toliko značajnu za svaki autorov novi potez kistom, kojim učvršćuje svoju viziju u likovnoj stvarnosti svakog novog ciklusa. Tu značajku prepoznajemo kao konstantu koja, mijenjajući oblike i intenzitet, nije promijenila svoja temeljna svojstva, evidentna nekoć, kao i sada, u ovom novom ciklusu naslovljenom „Otvoreni ciklus“ nastalom u razdoblju od 2005./6. do ove 2009. godine.
A tu činjenicu, toliko značajnu za ovog autora, tek ćemo podsjetiti, već je primijetio i Vladimir Maleković u predgovoru kataloga Šiškove izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt 1997.godine gdje nije iznio samo svoja zanimljiva zapažanja o novom Šiškovom ciklusu, već je i decidirano ustvrdio da njegovo „stvaralaštvo već ima svoju povijest…“. A kako je, recimo i ovom prigodom, ovaj vrsni znalac njegova stvaralaštva, i nedvojbeno, jedan od najzaslužnijih u njegovu promicanju (ne samo u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti!) ovom tvrdnjom implicirao i prepoznatljive autorske značajke istaknuvši ih i kroz vremensku kategoriju kao relevantnu činjenicu i time je, naime, nastojao i precizirati specifičnost slikareva izraza otvarajući intrigantnu teme: onu s lucidno postavljenom tezom o povijesti, tj.,stvaralačkom kontinuitetu, i, dakako, onu o kontekstualizaciji djela na suvremenoj likovnoj sceni. Argumentaciju za svoju tvrdnju kritičar je nalazio, dakako, najprije u iznimno značajnom grafičkom opusu kojega je Ivica Šiško kroz maštovite tematske varijacije produbljivao smionim prodorima imaginativnog i s respektabilnom metjerskom vještinom. Naime, stvarajući vrlo zapažene grafičke cikluse u tom razdoblju, dakle, u 7o-tim i 80-tim godinama i, najviše, u suradnji sa Zbirkom Biškupić, Šiško je u klasičnim grafičkim tehnikama, a napose u tehnici akvatinte, profilirao i svoja snažna autorska obilježja prepoznata od kritike u suptilnoj sintezi grafičkog umijeća i osebujne poetike. Dostatno je spomenuti tek neka vrsna pera kritičara, primjerice; Vlade Bužančića, Tonka Maroevića, Jeana Louisa-Depierisa,Josipa Depola,Igora Zidića….koja su među prvima promovirala upravo te njegove značajke visoko ih apostrofirajući u tadašnjem likovnom kontekstu. Također, valja reći da su te značajke bile prepoznate i kroz inventivnu interpretaciju te stare, a nadasve zahtjevne tehnike, pa je kritika s razlogom isticala njegovu obnoviteljsku ulogu u suvremenoj grafici jer je upravo u tehnici akvatinte majstorski otisnuo s nedvojbenim likovnim vrijednostima i svoj prilog, kao recentni primjerak i za povijest hrvatske grafike.
No, svakako trebamo skrenuti pozornost i na činjenicu da ovdje govorimo o autoru koji se afirmirao kao grafičar, ali isto tako i o grafičaru koji je afirmirao grafiku. Odnosno, da je u jednoj staroj grafičkoj tehnici reanimirao „alkemičarski“ postupak u suvremeni likovni jezik otkrivši u njemu neiscrpne izražajne mogućnosti kao i svoj novi stvaralački izazov.
Međutim, kad navodimo neke značajke ovoga umjetnika, kao što pri tom naročito naglašavamo grafičku komponentu, ipak je nužno reći koju više i onom drugom, slikarskom aspektu, kako bismo u ovom kratkom sažimanju, bar djelomično sagledali višeslojnu cjelovitost djela.
Također, trebamo reći da unatoč činjenici što znatno kasnije počinje njegova slikarska odiseja otkrivajući golemim stvaralačkim zanosom prirodu tog medija mi iščitavamo u bogatoj kronologiji zapažene tematske cikluse. A to bujanje Šiškova slikarstva slijedimo u dugom vremenskom razdoblju, od sredine 8o-tih godina, kao koncentrično širenje kreativnog interesa u prvim velikim tematskim cjelinama inaugurirajući u svakom novom ciklusu svoju slikarsku osobnost. Tako je prije više od dva desetljeća, 1985. godine u Umjetničkom paviljonu ciklusom „Plavi poskok“ paradigmatski markirao slikarski rukopis na čijem tragu pratimo rast autorski prepoznatljiva djela kroz inventivne likovne mijene. Upravo ćemo kroz cikluse iščitavati te slikareve intrigantne faze jer je u svakoj novoj problematizirao temu u drugačijoj likovnoj koncepciji. Kad ovdje nastojimo naznačiti likovne discipline u kojima je realizirao impresivan opus, zapravo konstatiramo da je riječ o autoru koji se izražava u klasičnim likovnim medijima. Onom prvom, a nipošto zato značajnijem, grafičkom ,i drugom, također kontinuiranog slikareva kreativnog interesa, a to je, naravno, medij slike, tada tek formalno pozicioniramo njegovo stvaralaštvo. Međutim, ne iščitavamo u njemu tek manualnu vještinu i kultivirano umijeće, već nadasve, slikarevo intelektualno stajalište izraženo upravo tim likovnim sredstvima otkrivajući specifično duhovno ozračje dubokih i neizrecivih egzistencijalističkih dvojbi što prožimaju ljudsko biće u vremenu i prostoru. Upravo se ovdje, i u tom stjecištu egzistencijalističkih tragova otvaraju temeljna pitanja i ovoga stvaralaštva problematizirana u minulim desetljećima u oba medija, i grafike, i slike, poentirana ovom zadnjom serijom slika naslovljenom, nimalo slučajno – „Otvoreni prostor“. Naime, u ovom zadnjem ciklusu sažeo je svoje dosadašnje stvaralačko iskustvo,a na čije značenje smo, bar djelomice, i ukazali, što je razvidno u brojnim tragovima po kojima i nastojimo ustvrditi kontinuitet Šiškova kreativnog puta. A jedan od najdubljih tragova svakako je onaj kojega smo prepoznali kao egzistencijalistički otisak ljudskog postojanja u prostoru čiju reljefnu strukturu iščitavamo u slojevima slikareva rukopisa. Najprije, onom koji nasljeđuje vrijednosti iz povijesti svojega djela, i čiji potez „pamti“ svoje prve poticaje „ispisujući“ u maštovitim inačicama nove oblike stvaralaštvu kao autentične prostore svojega duhovnog postojanja.“Stoga slikarstvo“ kako to precizira Jose Ortega y Gasset ovim riječima,“ započinje svoje komunikacijsko djelovanje tamo gdje govor završava; kad nadvlada svoju nijemost i krene u beskrajno područje neizrecivosti.“ A to „…beskrajno područje neizrecivosti“ Šiško je sažimao u stvaralački prostor svojega slikarstva kao jedinstveni egzistencijalistički „zapis“ postojanja emanirajući kroz cikluse osebujnom likovnom izražajnošću.

Milan Bešlić

Životopis:

Ivica Šiško rođen je 24. siječnja 1946. u Livnu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti (Slikarski odsjek) 1965. u Sarajevu, u klasi profesorice Mice Todorović. Akademiju likovnih umjetnosti (Grafički odsjek) u Zagrebu polazio je od 1969. do 1974. i diplomirao 1974. Bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića od 1974. do 1978. Završio je poslijediplomski studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Frane Baće.
Djela Ivice Šiška nalaze se u galerijama i muzejima u domovini i inozemstvu.
Boravio je na studijskim putovanjima u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Egiptu.
Radi kao redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
U vlastitoj nakladi objavio je grafičke mape Pad, 1974. (bakropisi), Skice, 1976. (bakropisi i akvatinte), Zapisi iz Turopolja sa stihovima Zlate Cundeković, 1984. (bakropisi i akvatinte); Hommage à A.T. Mimara (mezzotinte).
U izdanju “Mladosti” objavljena mu je mapa Moj grob - Ivan Goran Kovačić, s predgovorom Marka Grčića.
U izdanju “Zbirke Biškupić” objavljene su mu bibliofilske knjige Danteomanija, 1977. (biblioteka “Iris”, sv. 2. u 49 primjeraka, u tehnici bakropisa i akvatinte) s tekstom - esejem Tonka Maroevića; Contre la mort la flaque, Uza smrt lokva, 1978. (biblioteka “Arbor”, sv. 4, u 57 primjeraka, u tehnici bakropisa i akvatinte) s pjesmama Jean-Louis Depierrisa; Zimovnik (biblioteka “Vid”, sv. 2. u 37 primjeraka, u tehnici bakropisa); mapa grafika Teber, 1979. (6 listova u 23 primjerka, u tehnici bakropisa).
Jedan je od osam autora grafičke mape Trag (bakropis, akvatinta i suha igla) u izdanju Zbirke Biškupić iz 1980. godine.
Koautor je mape Rajski vrt - Dubravka Babić - Ivica Šiško ( 6 grafika, HPT, Zagreb, 1993.), Samobor u srcu - Dubravka Babić, Ivica Šiško, Miroslav Šutej ( 6 grafika, “Samobor-art”, Zagreb, 1994.), Kuna - Dubravka Babić, Miroslav Šutej, Ivica Šiško (16 grafika, Privredna banka Zagreb, 1994.).
Godine 1987. objavljena je monografija Ivica Šiško autora Jean-Louis Depierrisa, u izdanju “Grafičkog zavoda Hrvatske”.
Godine 1996. objavljena je knjiga Rajski vrt, Jardin d’ Eden - ciklus slika 1990-1997, autora Jean-Jacques Lévêque-a, u izdanju “Konture”, Zagreb.
Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i svijetu.

:: Fotografije s otvorenja:

Prethodne izložbe
MLADEN GALIĆ: RAHMANJINOV NA SV. GERI"  
OD 23.10.2011. DO 22.11.2011.

MLADEN GALIĆ: RAHMANJINOV NA SV. GERI"

U nedjelju, 23. listopada u 12 sati, u Galeriji Forum otvara se izloža slika Mladena Galića "Rahmanjinov na Sv. Geri".


Mladen  Galić (1934.) danas je, zacijelo, jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih umjetnika. Dostatno je tek podsjetiti na činjenicu da je svoju uspješnu slikarsku karijeru stvarao kroz minula desetljeća u samozatajnoj samoći svojega ateliera ostvarivši bogat i intrigantan opus iznimnih estetskih vrijednosti. Svoje je djelo gradio na premisama poetike minimalizma i svaki je njegov ciklus kritika visoko vrednovala naglašavajući upravo te vrijednosti.


Ovaj novi ciklus ulja na platnu, naslovljen „Rahmanjinov na sv. Geri“ kojega autor prvi puta predstavlja hrvatskoj kulturnoj javnosti svojom samostalnom izložbom u Galeriji Forum, karakteriziraju poznate Galićeve značajke- kontemplacija, kultivirano slikarsko umijeće te redukcija narativnih elemenata kojima je znalački oblikovao svoj prepoznatljiv izraz.
Izložba ostaje otvorena do 22. studenog 2011.

:: opširnije
MATKO TREBOTIĆ: Mistični prostori, staništa, spomeni, svetišta...  
OD 15.09.2011. DO 08.10.2011.

MATKO TREBOTIĆ: Mistični prostori, staništa, spomeni, svetišta...

U četvrtak, 15. rujna 2011. u 20 h, u Galeriji Forum u Zagrebu otvara se izložba skulptura Matka Trebotića «Mistični prostori, staništa, spomeni, svetišta...» .


Poznat i cijenjen kao slikar osebujne likovne poetike koncipirane na južnohrvatskim ishodištima prožetima mediteranskom i kršćanskom kulturom koja su snažno obilježila i ove nove radove – 15 skulptura u bronci nastalih tijekom 2010. i 2011. godine -Trebotić prvi put u svom četrdesetogodišnjem radu predstavlja kiparski ciklus.


Kustos izložbe u Zagrebu je Milan Bešlić, a autor likovnog postava je arhitekt Oleg Hržić.


Izložba «Mistični prostori, staništa, spomeni, svetišta...» ostaje otvorena do 8. listopada ove godine.
 

:: opširnije
IGOR RONČEVIĆ  
OD 09.06.2011. DO 05.07.2011.

IGOR RONČEVIĆ

U četvrtak, 9. lipnja 2011. u 20 sati, u Galeriji Forum otvara se izložba slika Igora Rončevića.
Igor Rončević, slikar srednje generacije svojim je stvaralaštvom proširio obzor suvremenog hrvatskog slikarstva i time učvrstio svoju poziciju osebujnog i iznimno kultiviranog slikara. Već je početkom 80 - tih godina bila prepoznatljiva ta njegova autorska specifičnost koju je kritika prepoznala i apostrofirala kao novu likovnu vrijednost u suvremenom likovnom multimedijalnom kontekstu.


Slikar izrazito kolorističkog ishodišta, Igor Rončević stvarao je svoj likovni izraz upravo na tim premisama produbljujući ga kroz intrigantne tematske cjeline uvijek novim likovnim vrijednostima.
Te se značajke prepoznaju i u ovom novom ciklusu slika nastalom u prošloj 2010. godini u kojemu je naročito izraženo autorovo specifično istraživanje boje kojim je i stvorio ovu koloristički inventivnu tematsku cjelinu.

:: opširnije
«  1  2  3  4  5  6  7  8  9  10  11  12  13  14  15  ...  »
Moj KIC
facebook
Printeraj
KIC, Preradovićeva 5,
10000 Zagreb
tel: +385 1 4810 714
fax: +385 1 8895 346
e-mail: kic@kic.hr
www.kic.hr
povratak na vrh Copyright KIC 2009. All rights reserved.
 
  STO2 web studio