ANA PETROVIĆ - MOJ GRIJEH

GALERIJA NA KATU

20.03.2018. - 02.04.2018.

Izložba produžena do 12. 4. 2018.

Ana je jedna od onih koji su Warholovu izreku o 15 minuta slave zaradili posredno, kroz tipičan politički obračun za fotelju u javnim ustanovama, obračun ni po čemu poseban u svim sustavima koji imaju javne ustanove. No ovaj je ipak po nečemu ušao u hrvatsku popularnu kulturu i onda u hrvatsku povijest umjetnosti, izbacivši u medijsku orbitu mladu osječku umjetnicu koja bi bez uobičajenog dekora oko bitke za fotelju, ostala možda čitav svoj radni vijek samo unutar stručnih krugova. Amblemski rad Pičkin dim, iako star gotovo desetljeće pokazuje njezin prostor izražavanja koji se kreće od gotovo apstraktizacije ženskog tijela do semantičko-lingvističke igre naslovima koji sa sobom nose jak društveni komentar mizoginije i ujedno svjež humorni duh.

više...

Stevan Luketić - Oficir, džentlmen, umjetnik

Galerija forum

23.03.2018. - 18.04.2018.

U subotu i ponedjeljak 31.3. - 1.4.2018. galerija će biti zatvorena radi praznika

U katalogu voditelj galerije i kustos izložbe Feđa Gavrilović piše: „Skulpture Stevana Luketića iz 1960-ih pronašle su svoj izraz unutar poetike enformela. Topljenje metala stvorilo je zanimljive i ekspresivne uzorke: pravokutne ploče s urezima i otvorima poput rana na mesu, ili okrugle organske oblike unutar kojih se nalaze gusti tragovi taljenja i amalgami čavala (elementa čiji je strukturalni potencijal tih istih godina koristio i Dušan Džamonja). Početkom šezdesetih Luketić radi i prve skulpture od odbačenih hladnjaka automobila (kilera), pri čemu se vidi fascinacija njihovom linearnom mrežom, pravilnom konstrukcijom unutar koje intervenira topljenjem i dodavanjem metala, čime se postiže zgužvana i intrigantna tekstura. Takva je, primjerice, Skulptura XXIII, iz 1963.

više...

Boris Poljičanin - Mrtva, mrtva priroda

GALERIJA NA KATU

17.04.2018. - 04.05.2018.

Radovi Borisa Poljičanina sada se bave samom srži, nutrinom svijeta koji je prije bio glavni motiv, tako da je sada od svega ostala samo osnovna konstrukcija, kost, tkivo ogoljeno do kraja svoga postojanja. Ovim krajem motiva i uronom u esenciju sadržaja kojem je prije služio i koji je gospodario njegovim talentom, umjetnik ulazi u filozofsko pitanje tko sam i čemu sada služim i kako koristim svoj talent?
Kadrovi u kojima su gotovo do neprepoznatljivosti dovedeni motivi kostiju i mesa, svojom apstrakcijom otvaraju mnoga značenja i pružaju ljepotu koja se razvija u oku promatrača tjerajući njegovu svijest na nizove zaključaka u manje ili višem uspješnom traganju za smislom viđenog. Kosti tako ponovo nalikuju na mesnata lica jakih osobnih crta, ponovo se pred nama pokazuju dijelovi tijela nabijeni erosom i iznova počinjemo prepoznavati pejzaže.

više...