Između pogleda - Vladislav Knežević

12.06.2018. - 28.06.2018.

Djela prikazana na izložbi Između pogleda Vladislava Kneževića imaju svoju povijesnu referenciju koja je nedvojbeno korisna za njihovo bolje razumijevanje. Sredinom  2016. godine umjetnik je izveo tridesetak kolaža kao svojevrsni hommage  dadi, točnije htio je obilježiti stogodišnjicu toga avangardnoga pokreta začetog 1916. u Cabaret Voltaire u Zürichu. Iz tiskanih medija izrezivao je fragmente fotografija, tekstova, različitih znakova i lijepio ih na karton. Radio je nešto što zaista poznajemo mahom iz kruga dade kada su umjetnici povezivali izolirane fragmente prikaza stvarnosti stvarajući potpuno novi smisao, novi semantički poredak. Dovedeni u novi kontekst, fragmenti su gubili značenje originalnoga konteksta iz koga su izdvojeni i oblikovali nešto potpuno novo pri čemu je udjela imao i slučaj. Izvučeni iz svojega životnog totaliteta ti fragmenti su postali goli, sirovi materijal koji će montažom oblikovati novu cjelinu. (....) Izbor slika koje Knežević uzima iznimno je širok: one potječu iz filmova, osobito film noir  žanra, zatim ilustriranih reportaža, reklama, a karakterizira ih odreda visokoestetizirana zavodljivost. Ono što upada u oči to su prostorni odmaci koji dijele jedan prizor od drugoga, a to im omogućava stereoskopski pogled. Pa ipak, ova djela nemaju nikakve veze s asamblažima u kojih je trodimenzionalnost, štoviše  prostor jedna od bitnih supstanci. Kneževićeva djela dojam dubine, trodimenzionalnosti i prisutnost prostora shvaćaju kao fikciju, kao optičku varku što im omogućuje stereoskopski pogled kao bitan alat kojim se ona uopće promatraju. Mogli bismo stoga reći kako se ovdje radi o ekstenziji pogleda, o uključivanju stereoskopske 3D slike kao nadomjestka za uobičajene plošne izreske s klasičnih kolaža/fotomontaža  i trodimenzonalnih predmeta koje susrećemo u asamblažima. Fragmenti izrezanih i polijepljenih slika, baš kao i predmetni inventar uronjen u puni prostor u asamblažima pripadaju konkretnome svijetu, a ne onome hologramskoga podrijetla na koji računa Vladislav Knežević. 

(Zvonko Maković, iz predgovora).

Izložba ostaje otvorena do 28. 6. 2018.

Vladislav Knežević (r. 1967. Zagreb) 

Osnove medijske pismenosti stjeće na Akademiji Dramske Umjetnosti (film/TV režija) i De Vrije Academie (audiovisual dept.) Ne pretjerano zainteresiran za kapitalizaciju filmskog znanja i tehnika u ubičajenom sustavu vrijednosti od početak je okrenut istraživanjima i razvoju filmske forme i drugih komplementarnih medija.

Fasciniran popularnom kulturom, neopterečen sustavom i željom za prepoznavanjem stvara opušteno i samozatajno donoseći gotovo uvijek dragocijeni pomak u percepciji pojedinog medija ili forme.

Radovi su mu nagrađivani na domaćim i međunarodnim festivalim i smotrama, a dobitnik je nagrada na festivalima u Splitu (Grand Prix ,1997.), New Yorku

(2015. best 3D) Karlsruheu (2015. Best Short 3D) Dobitnik je i nagrade Oktavijan (nagrada filmskih kriticara za najbolji eksperimentalni film 2010.  i 2015. na DHF).

Jedno vrijeme intenzivno je  surađivao s HTV-u kao redatelj i autor špica emisija koje se bave kulturom i umjetnošću donoseći specifičan visoko sofisticirani estetski pomak na javnu TV.

Kao kurator i medijski aktivist radio je na projektima vezanim uz eksperimentalni film i video kao sto su 25fps (festival 2005-2008) DM talks to DM (performance HRT 1 / Drugi Format) i Nove Kolekcije (HRT 3).

Bavi se i eksperimentalnom glazbom u kontekstu projekta Parakozmik.