KIC i GNK čestitka Paviću za Putar nagradu

06.06.2019. - 05.07.2019.

Čestitamo!

 Galerija na katu i KIC  upućuje čestitku Predragu Paviću povodom nagrade za mlade likovne umjetnike Radoslav Putar, 18. po redu,  koju dodjeljuje Institut za   suvremenu umjetnost iz Zagreba.  Pavić je nagradu osvojio u jakoj konkurenciji, a rad koji je odabran u finale producirala je Galerija na katu i prva ga predstavila javnosti u formi samostalne izložbe koja se održala 19.01.2018. - 02.02.2018. u GNK.

 Ovo priznanje zagrebačkom umjetniku veliki je poticaj i Galeriji na katu i KIC-u kao ustanovi u kulturu. Nagrada Paviću potvrđuje  naša nastojanja da u radu  Galerije  produciramo i predstavljamo nove radove i doprinosimo domaćoj likovnu scenu.

Zašto je baš Predrag Pavić odabran za jednog od umjetnika čiji je producirala GNK i što je to toliko magično u njegovu radu pročitajete u predgovoru izložbe iz siječnja 2018.

Također,  pogledajte fotografije s paljenja, sada već čuvene 'pečice' koja je ovim nagradom postala dio povijesti umjetnosti u Hrvatskoj.

Iskrenu čestitku upućujemo i  Institutu za suvremenu umjetnost i Janki Vukmir na ustrajanosti usprkos mnogim izazovima i želimo joj još mnogo dodjela 'Putara'.

------------------------------------------------------------------------------------

Umjetnik kojem je bolje ne zamjerati se

 

Pavić u sadašnjem stvaralačkom ciklusu spada u grupu umjetnika koji majstorski barataju raznim materijalima, tehnikama, idejnim konceptima i zanatskim vještinama te je malo vjerojatno da postoji nešto što on ne bi znao realizirati.

Iza takve potrebe i neprestane potrage za znanjem i usavršavanjem u novim tehnikama je želja za osjećanjem života i stvaranja kroz razne dodirne točke na kojima se susreću prostor i materija. Između ostavljanja traga u prostoru i materiji stoji Pavićev rad i potreba da pod svojim prstima ima cjelovit proces realizacije ideje; svaka faza proizvodnje bez obzira koliko one bile različite, od električnih sklopova do umjetničkog rezbarenja na umanjenim predmetima iz svakodnevnice.

 

Rad koji je posebno osmišljen za prostor  Galerije na katu, a prikazuje umanjenu peć na drva s dimnjakom koji se širi galerijom jasno pokazuje da svijet koji Pavić stvara i znanja koja koristi ne bi li taj svijet izgradio, imaju u pozadini strast prema kontroli istoga.

Manipulacija dimenzijama, smanjivanje detalja do opsesivne sličnosti izvornima, dodavanje patine, inzistiranje na grizu vremena  koji pokazuje korištenje koje  svaka 'prava' peć ima, te na kraju i poštivanje same uporabne funkcije peći – proizvodnja topline, dovedeni su do savršenstva. 

Peć je prava i radi, postoji za sebe i za druge ima svoju funkciju, a kao takva istovremeno je mali 'slatki ' predmet i užasavajući objekt  koji sadrži sve karakteristike izvorne peći ali to nije.

Ta negacija njezine izvorne veličine i izravna manipulacija dimenzijama sadrži u sebi neku zlokobnu moć i predstavlja umjetnika kojem je bolje ne zamjerati se jer svojim vještinama i kreativnom snagom može stvarnost podrediti sebi.

Pavić je tako urbani woodoo vrač,  umjetnik koji kroz umanjene predmete kontrolira tuđu stvarnost na koju može utjecati i koju nosi pod rukom poštujući sve izvorne postavke i funkcije smanjenog objekta.

Rad na detaljima poput minijaturnih vratiju i kvaka ili cjepanica i koksa za potpalu, te estetsko dotjerivanje kroz predviđanje kako vrijeme, toplina i  uporaba mogu djelovati na ogorjeline na metalnim stranama i vratima minijaturetraže više od zanatske vještine. Za tako nešto potrebna je opsesija, posvećenost i  talent.

U povijesti civilizacije umanjeni predmeti nisu novum, postoje od doba primitivnih kultura do danas.

Plemena Amazone su u smanjivanju glava vidjela duhovnu praksu u kojoj se zrcali dvostruka privlačnost smanjenih predmeta; istovremeno su i zastrašujući, a opet nekako bude zaštitnički poriv u oku promatrača.

Minijature Julija Klovića bile su predmet divljenja i univerzum u kojima su renesansni intelektualci  očima satima lutali, a minijaturne i potpuno funkcionalne makete željeznica predmet su adoracije mnogih bez obzira na uzrast.

Pavićev rad  na drugoj je strani toga trenda minijatura, a u prostoru Galeriji na katu ima dodatnu dimenziju samoponištavanja ili gotovo ironičnog odnosa naspram stvorenoga vidljivog kroz jaki i nabijeni grafizam dimnjaka koji se dinamično lomi kroz bijeli prostor galerije.

Dimnjak je također u funkciji, nije estetski predmet nego je nužan samom procesu sagorijevanja u peći, no on je i ujedno ono što Pavića uzdiže iznad  talentiranog maketara i stavlja ga u kategoriju umjetnika koji svoja tehnička znanja i kreativnost  koristi kako bi stvorio novu zaumnu vrijednost doživljavanja poznatog. Dapače, dimnjak je puno veći, duži i kao objekt prisutniji negoli je to sama peć, ali je ujedno i vodič, putokaz do začudne peći u kojoj gori prava vatra

Recimo laički, Pavić je maketar kao što je u matematici funkcija korijena, tj. umjetnik Pavić traži i pronalazi  korijen iz značenja objekta kojim se bavi, a u umjetničkoj računici rezultat daje potpuno novu vrijednost.

 

Pavić tako u ovom radu koristi izravno metodu alkemičarske peći u kojoj sagorijeva jedan svijet da bi stvorio jedno potpuno novo, začudno značenje tako blisko stvarnoj funkciji predmeta, a opet tako daleko.

 

 Emil Matešić