Petak, 29. 5. 2026. u 20:15
PANEL DISKUSIJA
sudjeluju: Hito Steyerl, Paolo Caffoni, Felix Stalder, Vanja Subotić
moderira: Boris Buden
Hito Steyerl: The Master's Voice / Glas gospodara
Generativna UI, fleksibilni realizam i podatkovni centar Pantheon u Topuskom
Niépce je izumio i fotografiju i toplinski stroj, s generativnom umjetnom inteligencijom (GenAI) to dvoje se napokon stapa. Pantheon AI je gigavatni velecentar vrijedan 50 milijardi eura koji bi, prema odredbi, 2027. trebao biti instaliran u Topuskom, hrvatskom selu s 945 stanovnika. U samo jednom stoljeću, Topusko je bilo: ustaško stratište, partizanski kongresni centar, poprište masovnog etničkog čišćenja, mjesto gdje je Ivan Supek održao fascinantno predavanje o kvantnoj fizici, a uskoro će postati i megatvornica GenAI/robotskih splačina, utočište za podatkovne centre iz Zaljeva koji bježe pred iranskim projektilima.
Policijska jedinica Koridor, financirana sredstvima EU-a, noću silom vraća tražitelje azila preko zelene granice. No, Topusko je imalo i jedan drugi koridor: godine 1944. partizanska ratna fotografska jedinica priredila je izložbu u hodniku toplica. Nasuprot beskrvnom fotorealizmu generativne umjetne inteligencije, ta estetika otpora i trenja ukazuje na drugu mogućnost - oslobođeni, udruženi i energetski štedljiv sustav računalstva i znanja.
Vrtoglavi razvoj digitalne tehnologije, pogotovo zapanjujući uspon UI, prisiljava nas na ponovno promišljanje Gramscijeve slavne tvrdnje da su svi ljudi intelektualci, ali im u društvu ne pripada funkcija intelektualaca. Mislio je na historijski specifičnu podjelu rada u kojoj se opći intelekt, otuđen u obliku zasebne društvene klase, koristi kako bi se stvorila kulturna hegemonija kako bi se pacifirale intrinzične kontradikcije industrijskog kapitalizma, normalizirala njegova klasna vladavina i spriječila revolucija – revolucija od koje se očekivalo da će jedina inteligenciju moći vratiti njenim izvornim vlasnicima i zajedničkim dobrima čovječanstva.
Slična nada ponovno se javila u ranim danima interneta, sada u obliku digitalnih zajedničkih dobara. Ali slatki san neoliberalne globalizacije o svijetu bez granica u kojemu bi komunikacija u stvarnom vremenu preko svih prostorno-političkih, kulturnih i lingvističkih podjela, i neograničeni pristup ukupnom znanju čovječanstva generirali prosperitet i osigurali mir za sve uskoro se pretvorio u gorku realnost. U procesu svoje tehnološke aproprijacije, ljudska intelektualna zajednička dobra postala su „prirodnim resursom“ – samo da bi ih se ogradilo, ekstrahiralo, komodificiralo i algoritmički instrumentaliziralo u službi kapitala i moći. Na scenu je stupio novi intelektualni akter, UI, s tvrdnjom s superiornosti nad svojim ljudskim supstratom. Gdje god se primjenjuje, duboko mijenja svijet kakav poznajemo – sve više nagore: čak je ponovno ušla u petlje rata, „majku svih tehnologija velike brzine“ (F. Kittler). Je li nešto pošlo po zlu? Kako i zašto? Ima li izlaza?
Paolo Caffoni je istraživač u poljima filozofije, medijske teorije i umjetne inteligencije. Trenutno je povezan s grupom AI Forensics na Sveučilištu umjetnosti i designa u Karlsruheu i s projektom AIMODELS Europskog istraživačkog vijeća na Sveučilištu Ca' Foscari u Veneciji. Njegovo istraživanje usredotočeno je na lingvistički rad i materijalne uvjete prijevodnih tehnologija. Od 2009. do 2021. bio je slobodni urednik u berlinskoj izdavačkoj kući Archive Books, za koju je bio suorganizator izložbe i javnog programa Archive Kabinett. Njegovi radovi su, između ostalih publikacija, objavljeni u AI & Society, MicroMega, Arts of the Working Class, Civic Sociology.
Felix Stalder je profesor na Sveučilištu umjetnosti u Zürichu, na Odsjeku za likovnu umjetnost, u glavnom studijskom smjeru „art:ificial studies“. Njegov rad je fokusiran na sjecišta kulture, politike i tehnoloških dinamika, naročito na prakse upravljanja zajedničkim dobrima, datafikaciju, UI, i transformacije prirode i subjektivnosti. Pored akademskog rada aktivan je i kao kulturni proizvođač, dugogodišnji moderator na forumu <nettime>, ključnom čvorištu kritičke net kulture, prvo kao mejling liste, sada i kao čvora u fediverzumu. Član je World Information Institute i Technopolitics Working Group, obje sa sjedištem u Beču. Autor je i urednik brojnih knjiga, između ostalog Digital Solidarity (2014), Kultur der Digitalität / Digital Condition /字 状况 (2016 / 2018 / 2023), Aesthetics of the Commons (2021), Digital Unconscious (2021), From Commons to NFTS (2022) i Contemporaneity in Embodied Data Practices (2025)
Vanja Subotić je postdoktorska istraživačica na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju Sveučilišta u Beogradu. Bila je EPSA znanstvena suradnica na Centru za jezik, logiku, i kogniciju na Sveučilištu u Torinu. Područje njene ekspertize uključuje filozofiju UI, filozofiju kognicije, filozofiju lingvistike, opću metodologiju, i eksperimentalnu filozofiju. Stekla je doktorat na Svečučilištu Beograd 2023. disertacijom o izgledima objašnjavanja lingvističke kompetencije korištenjem modelima dubokog učenja u prirodnim jezicima i velikim jezičnim modelima. Dugogodišnja je suradnica Centra za promociju nauka i Centra za bioetičke studije u Beogradu, i stekla je dva certifikata, jedan iz Promicanja znanosti (od Centra za promociju nauka iz Beograda, 2021.), drugi iz UI sigurnosti, etike, i društva (od Centra za UI sigurnost iz San Francisca, SAD, 2026.).