U „Jutarnjem listu“, u rubrici Zagreb, dana 9. travnja 2008. godine vaš novinar Sanjin Španović objavio je pogromski tekst u kojem je iznio niz laži o meni, i to vrlo tendenciozno i što za priču nije nebitno a niti slučajno - na sam dan zasjedanja izborne komisije koja odlučuje o novom ravnatelju Kulturno informativnog centra! Hajkački napis Španovića tim je teži kad znamo da je jedan od mojih protukandidata Branko Kostelnik, novinar Jutarnjeg lista,kao i njegova žena Jagna Pogačnik, pa su se time Sanjin Španović i Jutarnji list izravno i otvoreno uključili u kampanju za ravnatelja Kulturno informativnog centra.
Da bi javnost bila potpuno obaviještena o ovom izmišljenom slučaju valja naglasiti da je taj isti Branko Kostelnik posljednje dvije godine bio stalni vanjski suradnik na programu tribina KIC-a gdje sam mu omogućio da potpuno autorski, autonomno bira teme i goste i NIKADA mu se nisam petljao u njihov izbor!
Ostavimo začas Kostelnika i krenimo redom u razotkrivanju nevjerojatnih laži iz pera vašeg novinara Sanjina Španovića:
Najprvo u uvodu Španović KIC naziva udrugom što pokazuje njegovo elementarno neznanje o temi kojoj piše, jer KIC je ustanova. Nadalje, jednu publikaciju tj. ukoričeni skup izbora pedesetak fotografija i press clipinga u posljednjih osam godina mojeg obnašanja dužnosti ravnatelja dotični Španović naziva knjigom, što također potvrđuje njegovo neznanje. Španović potom navodi najveću i vrlo opasnu laž, zrelu za sudsku tužbu. Naime, on kaže da je doznao kako je trošak objavljivanja te «knjige» ( a zapravo - publikacije - uobičajenog kataloškog rekapituliranja rada kakav izdaju i ostale ustanove, institucije i udruge) iznosio ni manje ni više nego 100.000,00 kuna !!! Signifikantno je da istu laž donosi i EPH-ov tjednik „Globus“ gdje se u rubrici Terminator koju uređuje Marko Cigoj naša publikacija naziva „skandaloznom monografijom“.
Iako sam financijska izvješća dužan davati samo vlasniku KIC-a - gradu Zagrebu odnosno Gradskom uredu za kulturu, obrazovanje i šport zbog javnosti navodim da je cijeli projekt stajao koliko i dva kataloga na našim redovnim mjesečnim izložbama, odnosno nešto više od 15.000,00 kuna (petnaesttisućakuna). Španović osim što uopće nije informiran o cijenama tiska ovakve publikacije je još i začuđen da sam u impresumu potpisan kao nakladnik publikacije koju izdaje KIC na čijem sam čelu!?!
Španović nastavlja s biserima pa se čudi da u toj publikaciji nije ništa zabilježeno iz ranijeg vremena prije mog dolaska na mjesto ravnatelja. Iako je potpuno logično da smo moj tim i ja posvetili prostor upravo našim osam godina zajedničkog rada, možda smo to mogli i proširiti, ali nažalost moj prethodnik Zvonimir Lisinski nije ostavio nikakve pisane tragove o svom (ne)radu... Španović potom insinuira i kaže da su članovi KIC-a ogorčeni mojim «pamfletom». Neupućeni Španović priča o članovima (???) KIC-a , terminu koji ne postoji! Postoje zaposlenici KIC-a (čak njih četiri plus ravnatelj!) i povremeni vanjski suradnici KIC-a. Oni su ovih dana zaista ogorčeni, ali ogorčeni na insinuiranje Španovića o njihovoj ogorčenosti ! Njegov anonimni sugovornik, navodno KIC-ov suradnik (za kojeg je i imalo upućenom promatraču odmah jasno tko je ) dalje navodi kako je taj potez nemoralan. A što je molim vas nemoralno u tome da jedna ustanova izda publikaciju o svom radu i da je pošalje na određen broj adresa kulturnih radnika i novinskih redakcija, pa naravno i na adrese svojih vlasnika - Grada Zagreba???
Španović laže da je u knjizi objavljeno stotinjak fotografija, istina je da ih je objavljeno pedesetak (naravno ako on press cliping terminološki ne svrstava u fotografije), a to što sam ja na njih devet (i to uvijek s gostima i sudionicima!) je valjda logično kada sam kao ravnatelj bio prisutan na tim događanjima. Zar bi Španović da se ja kao ravnatelj nisam uopće niti pojavio u publikaciji! Ogromna je laž da nismo naveli imena naših dugogodišnjih stalnih suradnika – dapače oni se nalaze na velikom broju fotografija, njihovi tekstovi su dio publikacije, kao i njihovi životopisi, što može vidjeti svatko tko prolista publikaciju. Upravo smo, na primjer, novinara Jutarnjeg lista Branka Kostelnika više puta spomenuli u poglavlju o tribinama i u indeksu, a stotine drugih suradnika zbog skučenosti prostora smo naveli samo u indeksu na kraju publikacije jer da smo svakome od njih posvetili stranicu onda bi ona morala imati tisuću a ne osamdesetak stranica koliko zaista ima. Španović vrijeđa i kaže da se ja u toj publikaciji kitim tuđim perjem – a kojim to tuđim perjem gospodine Španoviću ??? Pa zar bi sad trebao dati izjavu da uopće nisam bio ravnatelj preko osam godina u KIC-u i sa svojim timom radio na programima ??? Španovićev tajni izvor podmeće i laže kako se hvalim podrškom gradonačelnika i premijera. Vaš novinar ne staje već izmišlja tvrdeći da sam u KIC-u s političkom pozadinom, a dobro zna da tijekom zadnjih osam godina u gradu vlada SDP te zaista ne razumijem na što on to cilja?
Iako mi je urednica rubrike Zagreb Alenka Ostrihon u telefonskom razgovoru obećala objavu prave istine o ovom umjetno stvorenom slučaju nije održala svoju riječ i preko pera novinarke Maje Gujinović slijedećeg dana, 11. travnja 2008. u rubrici Zagreb objavljuje samo dvije rečenice mog demantija, ali zato objavljuje citat iz programskog plana mojih konkurentata, dok iz mojeg programskog plana nije prenijela niti jednu rečenicu. Toliko o ravnopravnom tretmanu! Nadalje Gujinović insinuira da sam potrošio sredstava Grada Zagreba za objavljivanje publikacije što je još jedna LAŽ jer su sredstva osigurana vlastitim prihodima, dakle nisu korištena ona iz programskih sredstava koje osigurava Grad. Gujinović ponavlja Španovića od prethodnog dana i opet navodi nevjerojatnu konstataciju da su moji protukandidati u neravnopravnom položaju zbog tiskanja i slanja KIC-ove publikacije. Moji protukandidati su istina u neravnopravnom položaju , ali zato što je moj program za slijedeće četiri godine značajno bolji i razrađeniji od konkurenata i što će stručna komisija to sigurno znati prepoznati.
Goran Pavletić, ravnatelj KIC-a