u subotu, 11. veljače 2017. u 12 sati
Dobro došli na druženje i po svoj primjerak kataloga!


Branko Vlahović (1924.–1979.) bez sumnje je jedan od važnijih predstavnika minimalizma u Hrvatskoj. Diplomirao je na studiju kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951., a poslijediplomski studij (u klasi prof. Frane Kršinića) završio je 1953. Nakon toga više puta je studijski boravio u Parizu. Radio je kao nastavnik u osnovnim školama u Karlovcu i Zagrebu.
Crtač i kipar izuzetnog osjećaja za mjeru i kompoziciju, autor posnih geometrijskih formi i čistih odnosa, do kraja dosljedan u formalnim ograničenjima koje si je sam zadao, Vlahović je umjetnik sublimnog plastičkog izraza.

Izložba Gorana Trbuljaka Ono što je pokazano manje je važno od toga zašto i kako je skriveno, temelji se na slici Vlade Kristla iz ciklusa Pozitivi, nastale 1961. godine. Ta slika, reprezentativni primjer Kristlovog apstraktnog slikarstva 60-ih godina prošlog stoljeća, teško je oštećena kad je izdvojena iz jedne privatne kolekcije, nakon što je režimski nepoćudan umjetnik napustio ondašnju Jugoslaviju. Slika je kasnije došla u Trbuljakov posjed, a izložbenu priču o njoj i njegovim pokušajima da je restaurira (akcija koju je smatrao umjetničkom) čini slika sama, foto i videodokumentacija, uz neke kompatibilne tekstualne i foto radove. Sve zajedno govori o društveno-političkim fenomenima koji se odražavaju u nemilosti prema umjetnicima, odnosno u 'kažnjavanju' njihovih djela.

Nije problem kategorizirati opus Momčila Goluba unutar parametara koji određuju suvremenu umjetničku produkciju. Kao uporišta njegovog estetskog koda jasno se nameću odrednice: post-konceptualna umjetnička praksa kao referentni stvaralački obrazac; umjetnost ready made-a, aproprijacije i instalacije kao njezine produkcijske paradigme; postmodernistički diskurs kao polje realizacije u suštini subjektivnog, ne-programskog stvaralaštva, otvorenog dijalogu s poviješću umjetnosti po vertikali, odnosno, njezinom globalizacijom po kulturnoj horizontali. Ali, isto tako je jasno da nas ovaj iz općih crta i mjesta definiran model stvaralaštva ne približava onoj evidentnoj i sasvim specifično njegovoj stvaralačkoj alkemiji koja Momčila Goluba čini posebnim slučajem u okvirima splitske i hrvatske umjetničke sadašnjosti. /.../

U kolektivnoj svijesti muška krv reprezentira hrabrost, požrtvovnost, herojstvo, dok ženska krv, sasvim suprotno, podrazumijeva uglavnom nešto sramno, pogotovo kada je riječ o onoj menstrualnoj.
Ova izložba na kojoj sudjeluju isključivo žene, umjetnice sa svih strana svijeta, postavlja u fokus vjekovne predrasude te upozorava na činjenicu da je žensko tijelo istaknuti topos društvene i političke borbe za ljudska prava.
Radovi su, na inicijativu talijanske kustosice Manuele De Leonardis, nastali na istim podlogama, na komadima platna koje je od početka pa do 60-ih godina 20. stoljeća služilo ženama kao tampon za apsorpciju menstrualne krvi.

U Galeriji Forum danas se od 20.15 - 21.15 h, događa četvrta po redu izvedba žive slike br. 2.
Riječ je o prizoru složenog narativa s četiri lika čije povremene minimalne kretnje dodatno naglašavaju bremenitu statičnost scene.
Gledatelji, ne imajući dodatnih informacija o djelu i autoru, upućeni su na stvaranje vlastitih zaključaka o viđenom, a nerijetko stupaju i u komunikaciju s akterima scene, dopunjujući tako nju samu. Stoga i gledalište zajedno sa slikom u izlogu Galerije postaje obogaćeni prizor za dio publike koja bira udvostručenu senzaciju.

nedjelja, 2. srpnja, od 20.20 - 21.21 h

U tri scene i glumačke postave, u svojevrsnim alegorijskim prizorima porodičnog i političkog života naših prostora, s elementima tragičnog i grotesknog režiser je ostvario intrigantno djelo namijenjeno najvećim dijelom slučajnim prolaznicima, kao svojevrsno iznenađenje u javnom prostoru grada. Takav koncept uvjetovao je uz ostalo da se imena autora i sudionika dosad nisu javno, medijski, obznanjivala.

Ova izložba svojevrstan je hommage fotografkinji i osobi Slavki Pavić, no jednako tako i (njezin) hommage fotografiji kao mediju i zanatu te fotografima kao njezinim tvorcima, zaljubljenicima i njegovateljima.
Priča je to o poštovanju, simpatijama, solidarnosti i podršci koju Slavka desetljećima dosljedno gaji i dnevno iskazuje prema svojim kolegama, inducirajući pritom u njima ne manje intenzivne uzvratne emocije.
Tako je Slavka Pavić prisutna u dvostrukoj ulozi: kao autorica-snimateljica i kao predmet kolektivne pažnje i respekta, kao nadahnuće i omiljeni motiv, kao muza i kao maza u isti mah.
Fotografije na ovoj izložbi svjedočanstva su međusobnih susreta na različitim mjestima, u različitim prilikama, mahom u izložbenim prostorima, no i u drugim urbanim i ruralnim ambijentima, na klupskim izletima i putovanjima.
Interes snimatelja za svijet oko sebe, bilo u dokumentarističkom bilo u artističkom smislu, u ovom je slučaju sužen, u fokusu su sada sami akteri snimanja, međusobno registriranje njih samih, pretežno pri činu fotografiranja.

U četvrtak, 14.9. u 18 sati, u prostorima Galerije Forum promovirat će se najnoviji broj Art magazina Kontura s temom "Autonomija slikarskoga jezika".

Art magazin Kontura izlazi već 26 godina i jedini je specijalizirani časopis za likovnu umjetnost u Hrvatskoj. Tijekom svih tih godina Kontura je pratila bilo hrvatske likovne scene sudjelujući proaktivno na njezinu razvoju i osluškujući tržišne potencijale istoga.

Tema novog broja dotiče se umjetnosti slikarstva u doba hiperprodukcije narativa i instantnih objašnjenja. Treba li slici vanslikarska priča ili razlog postojanja? I kako pronaći originalnost unutar specifično slikarskoga jezika? To su pitanja koja su dotaknuta u novoj Konturi.
Na predstavljanju će govoriti: slikari Grgur Akrap i Miran Blažek, povjesničari umjetnosti Anita Ruso, Igor Loinjak i Feđa Gavrilović (urednik Konture).

Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na otvorenje izložbe

BOBO JELČIĆ
'SUOČAVAMO SE I EVOLUIRAMO.'

u subotu, 23. rujna u 19 sati

Izložba u mediju fotografije i videa evocira 'žive slike' redatelja Bobe Jelčića, skupno naslovljene Izložba u pripremi / Izložba je postavljena, koje su izvedene u trinaest izvedbi, u razdoblju između 9. lipnja i 2. srpnja 2017., u izlogu Galerije Forum.
U tri scene i glumačke postave, u svojevrsnim alegorijskim prizorima porodičnog i političkog života naših prostora, s elementima tragičnog i grotesknog, Bobo Jelčić je tijekom lipnja i srpnja 2017. ostvario intrigantno djelo, namijenjeno najvećim dijelom slučajnim prolaznicima, kao svojevrsno iznenađenje u javnom prostoru grada. Takav koncept je, uz ostalo, uvjetovao da se imena autora i aktera cijelo to vrijeme, sve do posljednje izvedbe, nisu javno, medijski obznanjivala.

Materijalni elementi koje Vesna Pokas unosi u interijer galerije ili eksterijer grada odnosno hortikulturalnog ambijenta nisu umjetnički predmeti nego instrumenti katalizacije doživljaja konkretnog prostora. Pritom autorica ponajprije sama sebi objašnjava zatečeni prostor istodobno potvrđujući njegovu posebnost i transformirajući ga, kako bi potom upozorila na njegove nekorištene potencijale. Često osporava svakodnevnu upotrebu prostora instaliranjem prepreka koje zahtijevaju njegovo alternativno korištenje. Primjerice, u Poreču je krajem devedesetih godina, kao sudionica tamošnjeg Annalea, u uskoj gradskoj ulici postavila metalne šipke koje su onemogućavale uobičajeni svakodnevni pješački promet te su prolaznici bili prisiljeni pronalaziti druge puteve čime se razbijala dnevna rutina, ali i naglašavao karakter prostora. Sasvim drugačiji pristup, ali jednako osvještavajući, primjenila je nešto ranije na otoku Lokrumu, na stepeništu Maksimilijanovih vrtova gdje je postavila staklene ploče te time ostvarila više psihološku nego fizičku prepreku, omogućivši zauzvrat koncentrirani pogled posjetitelja na prekrasni prizor i refleks kultiviranog krajobraza iz točke osujećenog pokreta.

Izložba se bavi mehanizmima 'društvenog dogovora' odnosno propitivanjem granica između statusa umjetničkog djela i neumjetničkog predmeta te trenutkom preobrazbe jednog u drugo.

Izložena djela otvaraju mnoga specifična pitanja o problemima umjetnika i umjetnosti danas. Prisutna je kritika umjetničkog sustava i referiranje na njega, a zastupljeni su i radovi koji otvaraju egzistencijalna pitanja umjetnika, njihovo preživljavanje i snalaženje u svijetu (umjetnosti). Nadalje, uz radove koji promišljaju svakodnevni život i djelovanje umjetnika uključeni su i oni koji se bave političkim i tržišnim vrijednostima u sferi umjetnosti.

6 sa 7 metara, novi filmski projekt Ane Hušman, unutar zagrebačke Galerije Forum misli se i razlaže u nizu eksperimenata s prostorom, igri s fragmentima zvukovnih i svjetlosnih zapisa te tekstualnih zabilješki autorice i njezinih brojnih suradnika (dramaturginje, snimatelja, montažerke, muzičara, filozofa, povjesničarke umjetnosti, grafičke dizajnerice, itd.), koji su suautori popratne izložbene publikacije.
Sam projekt izložbeno je već predstavljen u Galeriji umjetnina u Splitu (5.09.-1.10.2017.) te je paralelno sa zagrebačkom izložbom postavljen i u Akademie Schloss Solitude u Stuttgartu, gdje je jednim svojim dijelom i nastajao (9.11.-17.12.2017.), a njegova iteracija upotpunjuje se i ovim zagrebačkim predstavljanjem koje na jednom mjestu ponovno okuplja sve suradnike unutar radnog procesa te preslaguje dosadašnje materijale, čineći tako sljedeći stupanj priprema za film.
Ovaj uvijek drugačiji izložbeno-filmski set vrlo jasno transferira i performira autoričin umjetnički pristup: raščlanjivanje strukture i teksture filmskih elemenata kroz različite forme filma, instalacije, knjige, zapisa slike, zvuka, teksta; eksperimentiranje s mogućnostima animacije, s dokumentarnim i igranim elementima u filmu, glasom i artikulacijom, te propitivanje i obrtanje pozicije amaterskog i profesionalnog subjekta performativnosti, samog medija te struktura koje diktiraju i proizvode obrasce ponašanja.

Izložba je održana u Galeriji Forum od 7. do 21. listopada, a njezin katalog evocira kretanje kroz jedinstvenu prostornu instalaciju, odnosno slikom dosljedno provodi kroz tu 'izložbu bez izložaka'. Naime, materijalni elementi koje je Vesna Pokas unijela u interijer galerije nisu bili umjetnički predmeti nego instrumenti katalizacije doživljaja konkretnog prostora. Objašnjavajući ga ponajprije samoj sebi, umjetnica potvrđuje njegove značajke, no istodobno ga i transformira kako bi upozorila na njegove manje uočljive potencijale.

Poduzimajući hrabru gestu blokiranja većeg dijela staklene stijene prema ulici izvela je transparentan kvadratni crtež egzaktnom linijom nepokrivenog dijela stakla. Sa staklom je nastavila i intervencije u interijeru. Postavila je niz tankih staklenih cijevi te njima povezala pod i stropnu gredu tvoreći tako rahli zid i formirajući uski svjetlosni koridor kojim se mijenjao uobičajeni smjer kretanja kroz Galeriju.

Izložba Katerine Dude u Galeriji Forum odnosi se neposredno na mjesto i trenutak u kojemu se odvija. Točnije, na Teslinu ulicu u kojoj se Galerija nalazi, no kroz nju i na širi okoliš centra Zagreba te na sinkrona adventska događanja sa svim onim prigodnim uličnim transformacijama: s obilnim dekorativnim aranžmanima, s kućicama i štandovima s hranom i pićem, s pojačanim pješačkim i potrošačkim gradskim prometom... Izložba pomno prati akceleraciju i bujanje spomenutih sadržaja i pojava te se i sama dopunjuje tijekom svog trajanja. Aktivno se pritom suodnosi i prema svojem smještaju u užem smislu, tj. prema samoj Galeriji. I to ne samo koristeći njezine posebnosti, prije svega otvorenost i vizualnu komunikaciju s ulicom zahvaljujući transparentnosti velike staklene stijene. Naime, budući da je izložbi prethodio višegodišnji sustavni rad na proučavanju ritma grada, odnosno promjena sadržaja upravo Tesline i bliske Masarykove ulice, Katerina se referira i na prvu izložbu novog programa Galerije Forum koji je startao u ožujku 2013. godine. Riječ je o Vodiču kroz Galeriju Božene Končić Badurine koja je, uz ostalo, također opservirala i uključivala sadržaje neposrednog okoliša: susjedne trgovine, zanatske radnje, zaposlenike i stanovnike... Sada, nakon gotovo pet godina, Katerina konstatira razlike te navodi konkretne promjene koje su se u ulici dogodile: 'Umjesto Babella, dućana s torbama, sada je ovdje Take Away, restoran brze hrane. Pizza Duck od naziva je zadržao samo ono Duck. Više ne služi pizzu i nećemo vidjeti da u lokal ulaze različiti slojevi društva kao što to čujemo u Vodiču kroz galeriju. Crna ploča za odvjetnički ured Pocrnić i frizerski salon Kosa još stoji, a postolar s 15c u međuvremenu je zatvorio. Preko puta galerije nema niti dućana s odjećom Liu jo, koji se vidi na fotografijama dokumentacije izložbe. Na tom se mjestu jedno vrijeme nalazio Lancel, a sada je Pinko, talijanski brend odjeće.' /.../ 'Zabilježila sam kako je od tada sadržaj Masarykove i Tesline promijenjen za 46%. Činilo mi se da ove ulice u Zagrebu prolaze najviše izmjena. Danas, krajem 2017. godine, nepunih pet godina nakon Boženinog rada i tri nakon mojih mjerenja, u Teslinoj ulici bilježimo još sedamnaest izmijenjenih lokala, četiri nove terase i 18 stupića.'