MIRJANA VUKADIN - crteži / slike / mala plastika

Zagrebačka slikarica Mirjana Vukadin diplomirala je slikarstvo na ALU Zagreb 1982. godine, a školovala se i u Pragu, Münchenu i Londonu. Njezino stvaralaštvo prekinuto je preranom smrću, 2010. godine. Intenzivno razdoblje njezina rada odvijalo se 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. Izražavala se figurativnim crtežima, slikama i malom plastikom, radovima zasnovanim na narativnim predlošcima crnog ugođaja. Bili su to realistično-simbolički, groteskni prikazi tortura, ubojstava, birokratskog parazitizma, porodičnih ambijenata i situacija uz lajtmotive demagoških govornika s tv-ekrana kao medija penetracije vanjskog svijeta u intimu kućnog gnijezda.

Te je prizore autorica obrađivala u osobitoj plastičkoj sintezi koja je spajala obrasce socrealističkog akademizma i crnine underground-stripa. Protagoniste slikanih zbivanja obilježavala je (anti)psihologija srednjovjekovnih slika i crteža u kojima lica ubojica, mučitelja i žrtava, posve neovisno u odnosu na njihova dijela i uloge, nose izraz indiferentnosti, odsutnosti i letargičnosti. Kasnije njezini radovi postaju kompleksniji i 'apstraktniji' s izraženijim kolorizmom, ali zadržavaju istu temu i atmosferu.

Uporna angažiranost na iznošenju teških sižeja kao i kasnije odricanje od vizualne zavodljivosti, inzistiranje na ružnoći odnosno antiestetici i svojevrsnom naturalizmu, izraz je stvarne, makoliko naivno-romantičarske etičnosti umjetnice.

Htjela je govoriti o životu i društvu, ali i sačuvati autonomiju umjetnosti. Htjela se boriti, ali ne i biti patetična, bila je idealist, ali krila se pod maskom karikaturalnog, ciničnog izričaja. Htjela je biti komunikativna ali ne i podilaziti lošim ukusima. Težila je dobrom slikarstvu, ali je nastojala i ne mahati virtuoznošću kao argumentom. U želji da izbjegne dopadljivost počela je glumiti nespretnost i ružiti svoje slike. Znala je slikati i preko dovršenih radova, pri čemu su novi slojevi propuštali one ispod i mješali se s njima, a time se pojačavao košmarni ekspresivitet njezinih prizora. Razdirana tako suprotstavljenim porivima, bivajući nezadovoljna vlastitim metodama, praksom i rezultatima, ulazila je u klinč kontradiktornosti, nastojeći neprestano transcendirati dosegnuto i ostvareno.

Iako primjećeno, cijenjeno pa i nagrađivano, njezino djelo još za života se počelo gubiti iz vida javnosti. Jer, osim što se sama se nije previše trudila da izbije u prvi plan, Mirjana je imala i duže pauze u svom radu te mnogo izbivala iz zemlje. Na kraju je teško obolila i umrla te nakon toga bila gotovo zaboravljena. 

Stoga ovom hommage-izložbom u Forumu koja se događa na petu obljetnicu smrti, uz plastički prikaz njezinih interesa i poetike kroz karakteristične radove, želimo obilježiti petu obljetnicu njezine smrti, odnosno podsjetiti na njezino vrijedno a već pomalo zaboravljeno djelo.