STANISLAV HABJAN

Dijalozi Otvorenje izložbe u ponedjeljak, 15. prosinca 2014.

Izložba ostaje otvorena do 15. siječnja 2015.

DIJALOZI STANISLAVA HABJANA

Prvo s čime sam se davnih 80-ih prošlog stoljeća susreo u vezi sa Stanislavom Habjanom (tada još kao dijelom radno-sanjalačkog tandema Greiner & Kropilak), a da nisam ni znao o kome se radi, bila je jedna njegova/njihova razglednica s aproprijacijom nekog lika iz stripa koji, uz adekvatnu grimasu, izgovara riječ: 'čudno'.

Dojam koji me obuzeo pri pogledu na taj artefaktić bilo je doslovno, tautološki - čuđenje. Taj prvi osjećaj, tako intenzivno sugeriran nenametljivim i minimalnim, kako vizualno tako i verbalno, sredstvom, k tome još pukim citatom u formi razglednice, ostao je dominantan do danas pri brojnim susretima s različitim Habjanovim uprizorenjima koji su uslijedili kroz dugi dugi niz sljedećih godina. Čudno, dakle - neobično, dakle teže objašnjivo, nešto nedovoljno definirano, što ne reflektira jasni uzročno-posljedični princip, a također, vidjet ćemo, i nešto što ne ovisi o nekoj konstanti uobličenja, sredstva, stupnja dorečenosti, zaokruženosti. Jedina konstanta u strukturi Habjanovih 'proizvoda' jest određena nematerijalna supstanca, nešto neuhvatljivo i neobjašnjivo, nedokazivo, ali opet izvjesno: osjećamo to i negdje se, mi publika, sami i međusobno, pronalazimo, i u tom osjećaju združujemo.

Zadobivamo slične osmjehe, sličan pokret, doživljavamo slične aha!-efekte i dalje se onda vladamo na temelju Stanislavovim impulsom ustanovljenih zajedničkih nazivnika; na temelju povjerenja i uvjerljivosti, unatoč maglenih spojeva, lišenih administrativnih medijskih i stilskih odrednica i pečata, koji bi doduše uspostavili granice i omogućili lagodnu konzumaciju bez misli, ali i redukciju uzbuđenja.

Ne možemo dakle faktički poopćiti strukturne elemente uvijek drugačijih manifestacija Habjanovih solilokvija... Hm, solilokvija? Ali on inzistira na dijalozima! To je i naslov ove izložbe/događanja: Dijalozi. Kakvi su to dijalozi? Prvo - dijalozi sa samim sobom. Primjerice, svoju prijavnicu na natječaj za izložbu u Forumu 2013., Habjan je uobličio u obliku dijaloga sa Stanislavom. Samom sebi, obraćajući se trećima, objašnjavao je svoje ideje, polazišta, dileme, izgled buduće izložbe.... a tu informaciju mi treći očitali smo bez ikakva problema. Štoviše, dovela nas je do odluke da njegovu izložbu prihvatimo. Nadalje, Habjan se ponaša kao svojevrsni prometnik koji u odnos komunikacije stavlja prostorno i vremenski udaljene osobe, mrtve i žive, bliske i nepoznate, slavne i anonimne, stvarne i imaginarne, imaginarne i imaginarne; ljude i stvari, ptice...

Konkretno, na pitanje o primjerima, sudionicima dijaloga koje kani izložiti, odgovara Stanislav Habjanu u spomenutoj autodijaloškoj prijavnici: - Igru bi otvorio Kinez, moj nijemi sugovornik iz kratke priče 'Ping-pong', dakle čisti prozni tekst iz 1984.

Zatim, koliko odavde mogu vidjeti, mladi Greiner i Kropilak s vjerojatno 5 ili 6 razgovora predstavljenih na različite likovne načine, kako su već i nastajali. Potom Kropilak i francuski sudac iz novinske objave 'Tribunal a Paris' - što je izvorno bila moja kartolina Antunu Maračiću. Potom bih volio i morao napokon suočiti i samoga sebe u razgovoru s Kropilakom. Potom pripovjedač Nikola Iskra, s kojim bi kolaž dijaloga mogao dovesti do dijaloga s Vladom Kristlom, autorom objave 'Mjesec je Francuz' - savršeno točne premda Kristl nikad nije upoznao Iskru.

Potom Davor Mindoljević s nekoliko naših današnjih uobičajenih stepenastih dijaloga mailom. Olja Savičević Ivančević, dijalog s njenim romanom posredstvom male instalacije. Tatina javna čestitka dvadesetog rođendana Klasji Habjan dijalogom fotografija Borisa Cvjetanovića i grofa Esterhazyja. Dijalog poetskih molitvi Daniila Harmsa i Tonča Petrasova Marovića. Stanislav i Marjan Habjan, dijalog s ocem fotoportretima sinova. /.../ I još puno toga. Pogon je izdašan, zapažanja minuciozna, kombinatorike neiscrpne, a sloboda asocijacija upravo drsko vratolomna.

A sve to prezentirano je kroz maštovite spojeve slika, riječi, ručnoradnih objekata, brikolažne scenografije s bizarnim akcentima, poput, primjerice, bicikla s prikolicom i golemim drvenim krilima. Iako brižljivo postavljena, izložba nije zaključena otvorenjem. Štoviše, dijalozi se nastavljaju, društveno-stvaralački proces intenzivira.

Sam autor sve vrijeme je prisutan na izložbi čineći njezin dio.Riječ je, kaže on uz ostalo, o interaktivnoj radionici, stalnom performansu te uspostavi osobite gradske komunikacijske točke.

Antun Maračić

 

 

STANISLAV HABJAN (Zagreb, 1957).

Multimedijski djeluje na spoju literature, likovnosti i grafičkog oblikovanja od 1983. Autor je knjiga kratkih priča Nemoguća varijanta (1984) i Interkonfidental (s B. Greinerom, 1999). Prozom je zastupljen u više antologija hrvatske kratke priče i novele, tekstovi su mu prevođeni na engleski, talijanski, poljski, makedonski, a naslovom njegove priče Poštari lakog sna imenovana je panorama proze Quorumova naraštaja (ur. K. Bagić, 1996). Suosnivač je i član Greiner & Kropilak Mailart Officea (1983-2003), Slipe konfidence (1993-2003) te Petikata, 2001.

Izlagao i nastupao u Hrvatskoj, Francuskoj, Sloveniji, Italiji, Danskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Indiji... G.odine 1993. konstruirao je Human Weight Printer, unikatni tip grafičke preše za dvije osobe kojom je ostvaren niz performansa, otisaka grafika uživo. Kao dizajner autor je brojnih vizualnih identiteta za domaće i međunarodne umjetničke projekte, filmske i glazbene festivale, izložbe i predstave. Oblikovao je publikacije za nastupe hrvatskih umjetnika na venecijanskom bijenalu (1997, 2003 i 2005), plakati su mu uvršteni u Graphis poster books (1994, 1995, 2004). Bio je art direktor novina za kulturu Homo volans (1995/7) i glazbenog magazina Nomad (br.1-18,1998/9). Dobitnik je nagrada za prozu, grafički dizajn i autorski projekt. U suradnji s Danijelom Žeželjom ostvario niz grafičkih mapa i slikovnica (Petikat Exp, 2005; Becycled Quotes, 2006; Be Fair to Dog!, 2007, Lun, 2009, Život mimo, 2010, 12P, 2011, Dućan metafora, 2011, Pio i Pepe, 2013) kao i multimedijskih projekata i performansa izvedenih u Hrvatskoj i Italiji (Homo volans, 1996; Osmijeh Majakovskog, 2001; Stazione Topolo, 2003; Reflex, 2006; My Home is Your Home, 2009; Simetrija kvadrata, 2011; Idijot Wind, 2012; Kaciga od Manche, 2012...). Aktualni projekti uključuju izložbu Dijalozi, putujući ambijent Dućan metafora i Skale do sunca, umjetničku galeriju u Staroj Novalji. Član HZSU i HDLU. Živi i radi u Zagrebu.