U instant fotografiji Damir Širola, Luka Rubinić i Ivan Stupić pronalaze put povratka tim korijenima s dovoljnim pomakom koji im predstavlja umjetnički nesiguran teren, tj. izazov.

Izložba ostaje otvorena do 10. ožujka 2019.

O izložbi

Instant fotografija poseban je medij u kojem kemijski procesi proizvode sliku bez elektronike, bez piksela na, praktički, staromodan način. Takav izravan proces, a ne elektronička reprodukcija stvarnosti, svojevrsna je rekonstrukcija procesa stvaranja u kojem se kemijskim reakcijama ponovo pojavljuje slika koja nije omeđena oštrim pikselom nego je, poput same stvarnosti materična, može se opipati prstima, gotovo neprimjetno pretače se iz jedne u drugu.

Širola spada u krug onih procesnih autora koji su fotografiju manje više sami stvarali, aktivno sudjelujući u svakom dijelu procesa njezina nastanka i napeto iščekujući otvaranje posude za razvijanje filma. Digitalizacija toga procesa za  njegovu tankoćutnost svojevrsno je otuđenje i nasilna intervencija tehnologije u tijek i kemijski misticizam klasične fotografije.

Profanizacija medija fotografije koju je omogućila uvijek razvijajuća tehnologija proizvodnje slike oduzela je fotografima auru posebnosti. Nestali su oni magičari koji su kroz objektiv i proces izrade fotografije 'krali' ljudima dušu i bilježili ih za vječnost.

Unazad pola stoljeća, mnogi su postali kradljivci duša i ta je inflacija polako, ali sigurno, fotografiji uskratila onu izvornu moć, mističnu mogućnost da sačuva trenutak i prostor za vječnost jer je sada gotovo svatko to mogao. Unutar tih okvira umjetnici fotografskog medija nastoje iznova pronaći sebe u njemu, naći neku novu nišu u kojoj mogu ponuditi kako svoj osobni raison d'être u mediju, tako i onaj društveni kojim mogu svojim radom ostvariti neku financijsku razmjenu u društveno ekonomskom poretku.

Širola spada u krug autora koji je dvojako iskoristio svoj odnos s tim medijem, s jedne strane svjestan je nužnosti komercijalizacije, primjenjivosti istoga u merkantilističkom okruženju, a s druge strane ne ostaje mu dužan ni u onom istraživačkom, analitičkom unutar kojega može postaviti niz pitanja, kako sebi tako i publici.

Izložbom u Galeriji na katu vraća se onom alkemijskom u fotografiji, onom procesu stvaranja u kojem uz pomoć kemijskih procesa i volje duha autor unosi novi život i formu u inače beživotne elemente i spojeve. Instant fotografije, generički nazvane polaroidi, posljednjih godina oživljene napretkom tehnologije vratile su fotografima sjećanja na već zaboravljeni kemijski proces proizvodnje, moguću neizvjesnost i neko zadovoljstvo u iščekivanju dok se slika ne pojavi.

U suradnji s mladim generacijama kojima je ovo prvi galerijski iskorak, Širola se postavlja kao mentor u sjeni, učeći više nego što može dati jer Rubinić i Stupić djeca su digitalnoga doba u kojim je pixel zamijenio kemiju i u kojem nema previše mogućnosti za pogrešku.

U instant fotografiji, gonjenoj kemijskim procesima greške postoje, jednako kao i gotovo savršena reprodukcija stvarnosti koja je izravna projekcija na pripremljenu podlogu na kojoj se ponovo reproducira. Intervencijom i samom akcijom pri postavu izložbe još se snažnije izražava taj trenutni element polaroida.

Sam postav radova ponovo je grafizam koji govori o slijedu događanja koji je kod Širole često prepušten slučaju, bolje rečeno intuiciji, kao nekom drugačijem, višem nivou spoznaje sebe i drugih unutar medija i nekog poslanja u datom trenutku.

Što se više ulazi u proces nastanka fotografija na izložbi to on postaje nedokučiviji, a upravo ta nedokučivost ne dozvoljava da instant fotografija temeljena na sinergiji kemijskih procesa i kreativnog stvaranja, padne u zaborav makar i kao pozitivno post fotografsko iskustvo stresnog poremećaja iščekivanja pojave slike na papiru dok lagano pluta u razvijaču.

 

Emil Matešić

 

Fotografije sa otvorenja fotografirao Samir Cerić Kovačević