Smrt, kao oblik prijelaza, fenomen je kojim su fascinirane sve velike

svjetske civilizacije. Na njemu su stvarale svoje religijske i eshatološke

sustave, konstruiravši tim putem alate i mehanizme pomoću kojih se

unosio red u kaos. Na ljudskoj razini, smrt predstavlja kraj – izazov

kroz koji se odnosi, naspram onoga koji je otišao, radikalno mijenjaju

i time nepovratno djeluju na okruženje u kojem se smrt manifestirala.

U stvaranju umjetničkog djela, koncept smrti kao metafore, i istovre-
meno nadahnuća stvaranja, upravo je obrnut nego li u civilizacijskom

i ljudskom kontekstu. Smrt ovdje stvara i predstavlja završetak nekog

idejnog procesa. Upravo ta mnogoznačnost i moć kojom nas izbacuje

iz kolotečine života, dovele su smrt u fokus naših interesa od najranijeg

djetinjstva, kada počinjemo bilježiti svoja prva sjećanja. Neizbježan

susret s njom znatno je olakšan ukoliko postoji kontinuitet susreta

tijekom godina te ukoliko se u okruženju smrt smatra sastavnim dijelom

življenja. Izostanak tih susreta i iskustava smrti dovodi do snažnih psiholoških pomaka u svijesti, koji

mogu znatno promijeniti osobnost. Radi te snage da djeluje na promjenu osobnosti, smrt je ujedno

i jedno od najjačih sredstava za psihološku manipulaciju tj. oblikovanje svijesti po obrascima, koje

najčešće postavljaju prosvijećene elite i time potvrđuju svoju poziciju moći i kontrole. Estetizacija

samog pojma kroz standardiziranu simboliku koja, radi gore navedenog, ostavlja snažan dojam, a

kroz osobni doživljaj umjetnika postaje i umjetnički proizvod, tema je ove prigodne izložbe izvorno

začete u sklopu 7. Zagrebi!festivala koje je teme bila smrt. Izloženi su radovi sukus fotografija pristig-
lih na javni poziv te predstavljaju osobna viđenja smrti autora u našem religijsko duhovnom okruženju.

Emil Matešić

 

 

 

Platon je u “Apologiji Sokrata” dao do znanja da je

svaki strah od smrti umišljeno znanje...; tako je i naše

sudište o ispravnosti tumačenja smrti možebitno po-
grešno ili vrlo nezahvalno.

Fotografski transfer pojma smrti u vizualnu prezent-
aciju, predstavljanja novog početka ili kraja života, u

jednakoj mjeri detektira slutnje i fragmentira činjenice;

daje jednaku šansu za sve poglede i tumačenja, kao

što je i sama smrt jednaka šansa za sve koji su imali

priliku ući u ovozemaljski život. Tako kroz ovaj nat-
ječaj i izložbu radova jednaku šansu imaju oni koji iz ovozemaljske perspektive dokumentiraju ili

reporterski ilustriraju obilježja smrti, kao i oni koji naslućuju i mapiraju onostrane tvarne ili eterične

konstrukte, realizirane slobodnim tehnikama fotografskog izričaja.

Fotografski kako “realni” tako i “irealni” pristup tumačenja smrti suštinski je isti, uvijek zahvaća

liniju razdvajanja ili sjedinjenja ovisno iz koje perspektive gledamo, ali izvedbeno je različit, kao što

je i različita izvedba našega života, kvaliteta i narav kojom živimo.

Stoga pitanja o smrti uvijek nas usmjeravaju na život ili pobuđuju životnost u nama.

Mario Periša

 

Nakladnik

Sveučilište Sjever

Trg dr. Žarka Dolinara 1, 48000 Koprivnica

Galerija KIC

Trg Petra Preradovića, 10000 Zagreb

Izvršni producent

Mario Periša i Emil Matešić

Postav izložbe

Mario Periša i Emil Matešić

Predgovor

Mario Periša i Emil Matešić

Dizajn

Brigita Krog

Provedba

Medijske mape d.o.o.

Mediapitch.net

Žiri

Emil Matešić – povjesničar umjetnosti, Siniša Hančić – predsjednik Zbora fotoreportera Hrvatske, Saša

Kralj – slobodni fotograf, Robert Geček – predavač na Sveučilištu Sjever, Mario Periša – viši predavač na

Sveučilištu Sjever

Autori

Goran Boričić, Marta Konjačić, Slaven Janđel, Petra Ivančan, Iva Lulić, Andrea Topić, Sonja Grubešić,

Lorena Šipek, Tena Križanec, Ana Šesto, Paula Garmaz, Dalibor Talajić, Dalibor Slavenski, Luka Krušec,

Brigita Krog