JASMINA KRAJAČIĆ / #LOVEWINS

NO HATE IN MY STATE

     „All You Need Is Love“, pjevali su Beatlesi u vrijeme hippiea i flower power utopija, kada je izgledalo da svijet, usprkos svemu, ide k beskomfliktnom „ljetu ljubavi“, potom je došao punk i postpunk nihilizam s Curtisovim i Morrisseyevim natpisima /nazivima „Hate“  i „Viva Hate“ a onda je... stiglo neko post vrijeme, u kome je sve postalo i spektakularno i nebitno, egoistično i pluralistično i činilo se da će napredak, bogatstvo i demokracija izbrisati svaku pretjeranu emociju i svijet odvesti u stanje tupe idile.

     No, srećom ili ne, 21. stoljeće je, umjesto u rajsku dosadu, krenulo starim putevima terora, nasilja i netolerancije te se, da nam ne bude odveć dosadno, ponovno moramo boriti za naizgled davno osvojene „društvene vrijednosti“. Slikarica i grafičarka Jasmina Krajačić svojim se novim radovima i izložbom „Love wins“ odlučila boriti za staru, dobru Ljubav, točnije - pravo svih da ju rabe ili zlorabe s kim, kako i koliko god hoće. Djelomično to dolazi i iz okolnosti da posljednjih godina zagrebačka umjetnica redovito posjećuje Englesku, kako bi se na samim izvorima suvremene umjetnosti, glazbe i pop kulture nadahnula za vlastito djelovanje, ali i da bar povremeno pobjegne iz sve zagušljivije atmosfere u vlastitoj domovini. Takozvana „desna skretanja“, koja se puzajuće šire Zapadnim svijetom, s posebnim uspjehom u tranzicijskim zemljama Istočne Europe, i u Zagreb i Hrvatsku donose križarsku atmosferu u kojoj „pravovjerna“  manjina rigidne svjetonazore želi nametnuti svekolikom pučanstvu. Već općeprihvaćena prava žena ili seksualnih manjina ponovno se tako dovode u pitanje, što slobodoumne osobe tjera da izađu iz vlastitih komfornih zona i djelatno se tome suprotstave. Jasmina Krajačić svoje odgovore i zagovore na ta pitanja iskazuje, kako to već umjetnici najbolje rade, novim ciklusom akrila na platnu i manjih slika/printova/objekata. Raspolućena izmedu malograđanske zagrebačke apatije, u kojoj tzv. normalni ljudi svojim ne-djelovanjem dozvoljavaju da im životne i umjetničke izbore polako redizajniraju oni nenormalni, „ljudi nahvao“, te brightonovskog artističkog i emotivnog šarenila, Jasmina Krajačić stvara portrete ljudi različitih nacionalnosti, rasa i spolnih orijentacija, heteroseksualnih, homoseksualnih, biseksualnih, onih s romantičnom vjerom u staru frazu o nadvladajućoj snazi ljubavi. Redovitim odlascima u Englesku i upoznavanjem s tamošnjom likovnom i glazbenom, komercijalnom i subkulturnom scenom, umjetnica je dobila novi drive za davno usvojeni punk attitude, etički pristup koji teži zajednici slobodnih ljudi, u kojoj nitko drugima ne nameće stavove ili životne stilove. Hommage ikoničnim glazbenim autorima (članovima Clasha, Sex Pistolsa, Ramonesa i ostalima) koji su promicali slobodarske ideje već je „odradila“ slikajući njihove portrete u prethodnim ciklusima, a sada tu ljubav/toleranciju na njezinim platnima šire poznata i nepoznata lica, čije poglede, zagrljaje ili nesigurne odmake potvrđuju natpisi uklopljeni u svaki prizor - „Out of the blue“, „You always have a choice“, „Different doesn't mean wrong“, „No hate in my state“, etc. A da takvim iskazom stječe simpatije i na prebogatoj britanskoj kulturnoj sceni pokazuje kooperativni primjer pjevača i skladatelja Brenta Jacksona iz indie rock banda „Firedogs“, čija je pjesma „What if (Love wins)“ nastala nadahnuta novim Jasmininim umjetničkim konceptom.

     Izložbom u Kulturno informativnom centru, prostoru u središtu metropole, koji svojim programima godinama promiče bogatstvo kulturalnih različitosti, Jasmina Krajačić i ciklusom „Love Wins“ ostaje vjerna prepoznatljivom figurativnom, popartističkom izrazu nadopunjenom bogatim kolorizmom. Svojevrsnu psihodeličnu dimenziju akrilima i 3D slikama daju i brojne kružnice i razlomljene linije, između kojih izranjaju glave izabranih, reinterpretirajući kao na nekom vremenskom vrtuljku likovne stilove koji su probojno razdoblje imali u godinama kada je eterom vladao Lennonov hit s početka teksta.   

     Suvremeni je svijet mjesto koje svakodnevno isporučuje ogromnu količinu zastrašujućih ali i zadivljujućih događaja, prizora i relacija, no u tom sukobu kaosa i kosmosa uvijek je vrijedno ostaviti neko mjesto za dvoje (troje, četvoro...) koji još uvijek, makar i naivno vjeruju da na kraju, ipak, pobjeđuje Ljubav.

 

Saša Pavković