17H - KAREN BLIXEN: PRIPOVJEDAČICA / Danska, 1995., 90' 

režija: Christian Braad Thomsen; scenarij: Christian Braad Thomsen; kamera: Henning Kristiansen; montaža: Agi Dudas; producent: Christian Braad Thomsen; produkcija: Kollektiv Film ApS

Karen Blixen – Pripovjedačica dokumentarni je film koji otkriva nove detalje iz života danske spisateljice Karen Blixen (Isak Dinesen) pokušavajući proniknuti u njezinu zagonetnu osobnost. Barunica Karen Blixen proslavljena je autorica memoara Moja Afrika koji dočaravaju kolonijalnu Keniju na početku 20. stoljeća i neobične antireligijske pripovijesti Babettina gozba. Obje knjige uspješno su adaptirane na film – Babettina gozba u režiji Gabriela Axela postala je 1987. prvi danski film koji je osvojio nagradu Oscar, a Moja Afrika u režiji Sidneyja Pollacka, s Robertom Redfordom i Meryl Streep u glavnim ulogama nagrađena je dvije godine prije (1985.) sa sedam Oscara.Film uključuje kadrove s autoričine slavne američke turneje iz 1959. gdje je sudjelovala u nekoliko talk show izdanja. Pojavljuju se i njezini bliski prijatelji Thorkild Bjørnvig, pjesnik i autor knjige o prijateljstvu s Blixen, Aage Henriksen, profesor književnosti i autor nekoliko knjiga o Blixen, Knud W. Jensen,  osnivač slavnog Muzeja moderne umjetnosti Louisiana, Nils Carlsen, dječak iz Rungstedlunda i njezina šurjakinja Jonna Dinesen.

Karen Blixen rođena je 1885. g. kao Karen Christentze Dinesen (Tanne) u Rugstedlundu u Danskoj. Rano se udala za švedskog baruna Brora von Blixena-Fineckea, i započela novi život u Keniji. Ondje se zbližila s engleskim vojnim pilotom Denysom Finch Hattonom, svojom najvećom ljubavi, koji je poginuo pri slijetanju na mjesni aerodrom. Shrvana nakon svega što joj se dogodilo u Keniji, prodala je farmu, vratila se u rodni Rugstedlund i potpuno posvetila književnosti. Godine 1934. pod pseudonimom Isak Dinesen objavila je u New Yorku i Londonu zbirku pripovijedaka Sedam fantastičnih pripovijesti. Slavu joj je donijela knjiga sjećanja Afrička farma (1937.) koja je poznatija kao Moja Afrika. Uslijedile su Zimske pripovijesti (1942.), Posljednje pripovijesti (1957.), Anegdote o sudbini (1958.) i Sjene na travi (1960.). Za vrijeme nacističke okupacije Danske Blixen je pod pseudonimom Pierre Andrézel objavila svoj jedini roman Putovi osvete (1944.), horor s jasnim aluzijama na okupaciju domovine. Karen Blixen je za svoj književni rad dobila više značajnih svjetskih priznanja. Nekoliko puta kandidirana je za Nobelovu nagradu, no nije imala sreće i ovjenčati se njome. Umrla je na obiteljskom imanju u Rugstedlundu 1962. godine.

Titlovi su na engleskom jeziku. 

 

 

19H - EVA HESSE / SAD, 2016., 108'

režija: Marcie Begleiter; scenarij: Marcie Begleiter; kamera: Nancy Schreiber; montaža: Azin Samari; glazba: Andreas Schäfer, Raffael Seyfried; producenti: Karen S. Shapiro, Michael P. Aust; produkcija: bdks, Televisor Troika, Avro, SVT, Westdeutscher Rundfunk, arte

Eva Hesse (1936. – 1970.) jedna je od najvažnijih američkih poslijeratnih umjetnica. Rođena u Hamburgu u židovskoj obitelji, 1939. godine s roditeljima i sestrom bježi iz nacističke Njemačke u New York. Hesse je umrla sa svega 34 godine od tumora mozga, no tijekom kratke karijere ostavila je iza sebe kompleksne, intrigantne radove koji se opiru lakoj kategorizaciji i zahtijevaju gusti opis. Njezine inovativne i začudne skulpture koje kombiniraju lateks, pleksiglas i plastiku pomogle su lansirati postminimalistički umjetnički pokret. Ova prva dugometražna posveta Evi Hesse sjajno koristi njezine opsežne dnevnike te korespondenciju s bliskim prijateljem i mentorom Solom LeWittom, te aktualne i arhivske intervjue s kolegama umjetnicima (Richard Serra, Robert Mangold, Dan Graham) koji se prisjećaju njezine strastvene, ambiciozne i uporne osobnosti. Likovni kritičar Arthur Danno svojedobno je njezino stvaralaštvo opisao kao „puno života, erosa, čak i humora… Svaki uradak pulsira originalnošću i zaigranošću.“ Dokumentarac krase iste ove odlike, te uspješno dočarava psihološku borbu umjetnice koja je na njujorškoj umjetničkoj sceni 1960-ih godina bila jedna od rijetkih žena čiji je rad shvaćan ozbiljno u okruženju kojim su dominirali poglavito muški umjetnici, pop art i minimalističke orijentacije.

Marcie Begleiter redateljica je i spisateljica koja već dugi niz godina istražuje i piše o Evi Hesse. Između ostalog napisala je kazališnu predstavu Meditations: Eva Hesse i režirala kratki film Eva Hesse, Walking the Edge prema narudžbi Hamburger Kunsthallea za njihovu retrospektivu umjetnice iz 2014. godine. Autorica je bestselera From Word to Image: Storyboarding and the Filmmaking Process, te predaje na umjetničkom koledžu Otis. 

 

 

21H - ART BASTARD / SAD, 2016., 82'

režija: Victor Kanefsky; scenarij: Victor Kanefsky; kamera: Douglas Meltzer; montaža: Jim MacDonald; producenti: Chris T. Concannon; produkcija: Concannon Productions

U ekscentričnom svijetu umjetnosti opsjednutom novcem, slavom i trendovima kako da opstane umjetnik kojeg krase želja za pravdom, otpor i osebujni individualni stil? Art Bastard živopisna je priča o buntovniku koji se nikad nije uklopio u suvremenu umjetničku scenu, no usprkos tome postao je jedan od njezinih najprovokativnijih i najglasnijih članova. Istovremeno portret umjetnika kao mladog buntovnika, alternativna povijest moderne umjetnosti i tipična njujorška priča, Art Bastard je energičan, duhovit i beskompromisno pošten poput beskompromisnog čovjeka koji je u njegovom fokusu: slikara Roberta Cenedelle. Cenedella je bio suvremenik Andyja Warhola, no u svojoj suštini je anti-Warholovac. Njegove bučne, šarene slike urbanih prikaza pristupaju svijetu iskrenošću koja se opire ironiji, frivolnosti i kontroverznosti radi kontroverznosti same koje su postale tekovina kulture nakon 1960-ih. Sin pisca koji se našao na McChartyjevoj crnoj listi, odgojen je na propalim snovima američkih pedesetih. Proganjale su ga mračne obiteljske tajne zbog kojih je sumnjao u svoj identitet, a zbog svojih strastvenih uvjerenja izbačen je iz srednje škole. Kad je pronašao utjehu i mogućnost ekspresije u slikarstvu, i dalje je bio neprikosnoveni autsajder – nikad ljubimac galerija omiljen kod muzejskih kustosa, već umjetnik koji je naumio reći što želi neovisno o tome tko sluša.

Ipak, s vremenom Cenedellina divovska platna, prožeta kaotičnom ljepotom politike, humora, povijesti i humanosti, privukla su pažnju obožavatelja iz svih segmenata društva – čak i uzvišenih umjetničkih mecena koji su ga isprva odbacili. Nizom zanimljivih intervjua s članovima umjetnikove obitelji, likovnim kritičarima, ravnateljima muzeja, njujorškim moćnicima, studentima umjetnosti i samim Cenedellom; redatelj Victor Kanefsky iskreno predstavlja Cenedellino osobno putovanje – i razotkriva nastanak moderne umjetničke karijere koja je ignorirala sva pravila moderne umjetnosti. Kanefsky prati Cenedellu od samih početaka kada je prodavao prkosne I Like Ludwig bedževe kako bi si mogao priuštiti pohađanje slikarske radionice kod prognanog njemačkog satiričkog slikara Georgea Grosza koji je inspirirao njegov pothvat stapanja rafinirane tehnike s žestokom društvenom kritikom. Od njegove provokativne izložbe Yes Art iz 1965. godine koja je postala najpopularnija i najkontroverznija izložba godine, prozivajući vulgarni komercijalizam uzlaznog pop art pokreta; pa sve do njegova iznenadna, 12-godišnjeg prekida sa slikanjem, nakon kojeg se vratio punom parom kao učitelj, mentor i nepokolebljivi ikonoklast američkog slikarstva.

Cenedella izravno dovodi u pitanje funkcioniranje i želju za profitom svijeta umjetnosti, pritom ne štedeći nikoga. Njegovim riječima: „Ne smeta me što prikazuju, već što ne prikazuju.“ Art Bastard impresivnom kinematičkom detaljnošću približava živahna, pulsirajuća platna ispunjena pričama koje je Cenedella stvarao tijekom punih šest desetljeća.

http://www.rcenedellagallery.com/