SRCE JEDNOG PSA / SAD, 2015., 75' 

režija: Laurie Anderson; scenarij: Laurie Anderson; kamera: Laurie Anderson, Toshiaki Ozawa, Joshua Zucker Pluda; montaža: Melody London, Katherine Nolfi; glazba: Laurie Anderson; producenti: Dan Janvey, Laurie Anderson; produkcija: Canal Street Communications, Field Office Films

Multidisciplinarna umjetnica Laurie Anderson – čija eklektična karijera obuhvaća glazbu, crteže, pripovijedanje, performanse itd. – godine 2011. izgubila je voljenog terijera Lolabelle u nizu obiteljskih smrti koje su uključivale i majku i supruga, legendarnog glazbenika Loua Reeda. U iznimno osobnom esejističkom filmu Anderson koristi povezanost s Lollabelle kako bi usidrila svoja razmišljanja o raznolikim temama poput obiteljskih sjećanja, nadzora i budističkih učenja. Njezina melodična naracija prati složenu tapiseriju slika koje uključuju vlastite animacije, 8-milimetarske kućne snimke i mnoštvo fotografija pasa koje odišu ljubavlju. Povezivanjem sasvim različitih tema i slika, Andersonin film aludira na utjecajan esejistički film Chrisa Markera Bez sunca (Sans Soleil). Srce jednog psa iznimno je emotivno, eterično, komično, filozofsko ostvarenje koje se, poput autorice, odupire svakoj kategorizaciji.

Laurie Anderson rođena je u Chicagu, a studirala je na Barnardu i Sveučilištu Columbia. Svoje radove, koji pripadaju žanrovima avangardnog performansa, multimedijalnoj umjetnosti i glazbi, predstavila je u institucijama poput Guggenheima, MoMA-e i Centra Pompidou u Parizu. Režirala je Home of the Brave: A Film by Laurie Anderson (1986).

Nakon projekcije multimedijalnog eseja poznate američke konceptualne umjetnice, Marija Ott Franolić razgovarat će s filmskom teoretičarkom Višnjom Vukašinović. Govorit će o filmu kao o unutarnjem putovanju umjetnice, njezinom pokušaju da se s gubitkom voljenih nosi kroz umjetnost. 

Razgovor: Marija Ott Franolić i Višnja Vukašinović  

 

 

 

NEMOJ TREPNUTI: ROBERT FRANK / SAD, 2015., 82'

režija: Laura Israel; scenarij: Laura Israel; kamera: Lisa Rinzler, Ed Lachman; montaža: Alex Bingham; glazba: Hal Willner, Rachel G. Fox ; producentica: Melinda Shopsin; produkcija: Assemblage Films, Arte 

Robert Frank je pionirski fotograf i autor iznimno utjecajne knjige fotografija Amerikanci (1958.) koja nudi zajedljiv pogled na život u SAD-u (popraćene uvodom Jacka Kerouaca). Brižljivo komponirane fotografije u kojima se uvijek iznova ponavljaju američka zastava, automobil i džuboks kao sastavni dio samog tkiva života američkih radnika, naglašavaju ispraznost i osamljenost života u modernom američkom društvu. Robert Frank je i ikonoklastični redatelj bitničke improvizacije Pull My Daisy i zloglasnog dokumentarca o The Rolling Stonesima Cocksucker Blues; težak (gotovo nemoguć) sugovornik koji ne podnosi intervjue i (paradoksalno) poziranje pred kamerom.

Uvijek na strani slabijih i potlačenih, Frank je odbacio bogatstvo i slavu, uz urođenu averziju prema pravilima koja se tobože ne smiju kršiti. Frank je i otac kćeri Andree i sina Pabla koji su oboje umrli veoma mladi. Njegov rad u svim medijima emotivan je i impulzivan. Redatelj Richard Linklater opisuje Franka, koji je 1940-ih emigrirao u SAD iz Švicarske kao „nemirna umjetnika koji je vječno u potrazi, pritom pomičući granice dokumentarnih, eksperimentalnih i uobičajenih narativnih formu.“ Njegova nesputana razdražljiva narav, energija i humor u doksu redateljice Laure Israel izbijaju u prvi plan. Oni koji još nisu upućeni u kult Roberta Franka neka se pripreme za divnu i uzbudljivu vožnju, uz nezaobilazan uvid u bitničke 1960-e. U filmu se između ostalih pojavljuju Allen Ginsberg, William Burroughs i Mick Jagger. 

 Laura Israel autorica je brojnih nagrađivanih reklama i glazbenih spotova. Nakon što je diplomirala na NYU osnovala je vlastitu produkcijsku kuću Assemblage. Njezini klijenti su između ostalih: John Lurie, Lou Reed, Patti Smith, Keith Richards, Sonic Youth, New Order, Ziggy Marley, David Byrne, Laurie Simmons i Robert Frank. Filmovi koje je montirala zajedno s Frankom prikazivani su diljem svijeta i osvojili su brojne nagrade. Njezin debitantski doks Windfall premijerno je prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu te je osvojio glavnu nagradu na Doc NYC. Filmmaker Magazine 2011. godine uvrstio ju je u „25 novih lica nezavisnog filma.“