Ciklus tribina Žarka Puhovskog KRITIKA KRITIKE. POKUŠAJ DRUŠTVENE REKONSTRUKCIJE ODOZDO PREDAVANJE: HISTORIJA POJMA KRITIKE

Pojam kritike mjerodavan za modernu javnost javlja se, kako je to i školski poznato, s prosvjetiteljstvom. Pierre Bayle ga čini nosivim aspektom svojega časopisa „Nouvelles de la République des Lettres“ („Novosti iz republike naobraženosti“), a kritička se metoda ubrzo proširuje, prvo u Francuskoj, a potom i u ostalim europskim kulturama (izvorno, sintagma je Respublica litteraria, od Francesca Barbara nadalje, i bila mišljena prekogranično). Ona se rasprostranjuje u liku literarne, odnosno, šire, umjetničke (ali i „kulturne“) kritike; politička sfera ostaje za kritiku i dalje sustavno zapriječenom. Kritika, jasno je, nije tek nijekanje, nego prosudba o relevantnim objektima koja omogućuje njihovo vrednovanje na osnovi kojega se uspostavljaju novi komunikacijski modeli – kako to i historija znanosti jasno pokazuje. U svakome slučaju u igri je svagda ista relacija autoriteta i kritike.