Leonida Kovač "Krajolici simultanih vremena: o memorijskim praksama u suvremenoj umjetnosti" -tračnice i knjižnice, 3

26.06.2023. u 19:00 h ponedjeljak

"Tračnice i knjižnice" treća je epizoda novog programa Umjetničkog paviljona "Krajolici simultanih vremena: o memorijskim praksama u suvremenoj umjetnosti" u kojemu se autorica programa, povjesničarka i teoretičarka umjetnosti Leonida Kovač usredotočuje na razmatranje kompleksnih odnosa između pojmova slike, vremena i sjećanja u suvremenim intermedijskim umjetničkim praksama.

Treće predavanje bavi se pojmom nijemosti traume kroz analizu tangencijalnog pristupa temi holokausta u zadnjem proznom djelu W.G. Sebalda Austerlitz (2001.). Leonida Kovač se posredstvom Freudovog termina unheimlich usredotočuje na pojam avetinjske prisutnosti kojim odjekuje Sebaldovo djelo. Pritom kontekstalizira način na koji Sebald u svoje tekstualno tkanje upisuje tri filma Alaina Resnaisa kao “citate bez navodnih znakova” s ciljem artikulacije dijalektičkih slika, odnosno koncepta nekronološkog vremena u kojemu je prošlost neodvojiva od sadašnjosti. Posrijedi su filmovi Noć i magla (1955.), Svo pamćenje svijeta (1956.) i Prošle godine u Marienbadu (1961.)

Leonida Kovač (1962.) je povjesničarka i teoretičarka umjetnosti, kustosica i redovita profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1986. arheologiju i povijest umjetnosti, magistrirala 1991. i doktorirala 2007. disertacijom Modernizam i autoportreti umjetnica 20. stoljeća. Od 1987. do 1993. radi kao konzervatorica u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. 1993. zapošljava se u Muzeju suvremene umjetnosti, gdje je u stručnom zvanju više kustosice, te potom muzejske savjetnice do 2008. godine. Od 2008. do danas zaposlena je na Akademiji likovnih umjetnosti. Od 2013. izvodi nastavu unutar obrazovnog modula Feminizam, vizualne i izvedbene umjetnosti u Centru za ženske studije u Zagrebu.
U fokusu njezina interesa su suvremena umjetnost, te kritičke i feminističke teorije. Autorski je koncipirala i realizirala više od četrdeset izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, te nekoliko međunarodnih stručnih i znanstvenih skupova. Bila je povjerenica i kustosica nacionalnih predstavljanja na najvećim međunarodnim izložbama – Međunarodnom bijenalu likovnih umjetnosti u Sao Paulu (2002) i na 50. Venecijanskom bijenalu (2003). Obnašala je funkcije u Međunarodnoj udruzi likovnih kritičara (AICA) sa sjedištem u Parizu, gdje je bila članica Upravnog odbora (1998-2002), potpredsjednica (2002-2005) i ponovno članica Upravnog odbora (2005-2007). Godine 2002. dobila je godišnju nagradu Hrvatske sekcije AICA za izniman kritičarski i kustoski rad. Članica je Međunarodnog savjeta Fundacije Katarzyna Kozyra.
Održala je niz pozvanih predavanja na uglednim europskim sveučilištima (Amsterdam School of Cultural Analysis, University of Amsterdam; Univerzitet umetnosti, Beograd; Institut Supérieur des Beaux Arts, Besançon; Hochschule für Grafik und Buchkunst, Leipzig; Hungarian University of Fine Arts, Budimpešta; Academy of Fine Arts, Prag) te brojna javna predavanja u hrvatskim i inozemnim muzejsko-galerijskim institucijama.
Izlagala je na tridesetak međunarodnih znanstvenih skupova. Objavila je više od sto znanstvenih i stručnih tekstova devet knjiga, među kojima su: Tübingenska kutija: Eseji o vizualnoj kulturi i biopolitici (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2013.), Anonimalia: Normativni diskursi i samoreprezentacija umjetnica 20.stoljeća (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2010.), Relacionirane stvarnosti (Meandarmedia, Zagreb, 2007.), Kodovi identiteta (Meandarmedia, Zagreb, 2001.
dizajn vizuala: Rafaela Dražić