Povijest pakla

Kao 'zajednička nit svih civilizacija' pakao je 'zlokobno mjesto na onome svijetu ili egzistencijalni strah koji od rođenja osjećamo na ovome'; on je poput borgesovskog Alepha u koji projiciramo 'svoja stradanja, mržnje, proturječja i nemoć'. Zamišljanje onostranoga i dijaboličnoga ocrtava se u širokome luku počevši od kultura usmene predaje, šamanizma, Mezopotamije, Egipta, pretkolumbovske Amerike i velikih istočnjačkih religija. Grčko-rimske konceptualizacije života poslije smrti također su temeljito razrađene, a predstavljajuu mnogočemu i ishodišta ključnih kasnijih zapadnih refleksija. Naravno, nezaobilazne su i monoteističke religije, judaizam, islam i kršćanstvo sa svim svojim mnogostrukim izrazima ideje pakla.

U novijim vremenima ideja pakla se, paradoksalno, ponovno reaktualizira, gubeći religijsko značenje, ali dodaje joj se novo, jednako snažno. Jer, pakao je star koliko i čovječanstvo, a vjerojatno će trajati dokle god bude trajalo i ljudsko postojanje.

Stoga je zanimljivo ali i otvoreno pitanje: koja je budućnost ideje pakla?

Sudjeluju:

Petar Bujas, doktorand etnologije i kulturne antropologije, predavač na kolegiju Povijest pakla, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Nino Raspudić, voditelj tribine