Predavanje: Sebaldove dijalektičke slike

14.11.2022. u 19:00 h ponedjeljak

Predavanje "Sebaldove dijalektičke slike" prvo je predavanje u okviru novog programa Umjetničkog paviljona Krajolici simultanih vremena: o memorijskim praksama u suvremenoj umjetnosti u kojemu se autorica projekta, povjesničarka i teoretičarka umjetnosti Leonida Kovač usredotočuje na razmatranje kompleksnih odnosa između pojmova slike, vremena i sjećanja u suvremenim intermedijskim umjetničkim praksama.

Četiri predavanja unutar ove serije razmotrit će navedenu temu kroz komparativno čitanje književnog opusa jednog od najvažnijih književnika s kraja 20. stoljeća W.G. Sebalda (1944. – 2001.), profesora europske književnosti na University of East Anglia u Norwichu i utemeljitelja Britanskog centra za književno prevođenje.

Sebald je o svojim književnim djelima govorio kao o “proznim knjigama neodređene vrste”. Opirući se disciplinarnim i žanrovskim odrednicama, njegovo pismo koje postoji na presjecištu poezije, romana, eseja, (auto)biografije i putopisa, rijetkom virtuoznošću narativnih putanja uspostavlja osebujne relacije između svijeta riječi i svijeta slika koje se ne manifestiraju samo u ekfrastičnim opisima nego i u specifičnoj praksi uklapanja slika u tkivo teksta.

Predavanje Sebaldove dijalektičke slike razmatra učinke piščeve specifične prakse aproprijacije,odnosno “citiranja bez navodnih znakova” u kontekstu termina “memorijski projekt”. Leonida Kovač usredotočuje se na postupak Sebaldove resemantizacijenekih od kanonskih djela europskog slikarstva u Sebaldovu književnom opusu, fokusirajući se na njegovu operacionalizaciju pojma dijalektička slika koju u teorijski diskurs uvodi Walter Benjamin.

Sebaldov postupak pisanja interferencijom riječi i slika rasprizoruje historiografiju kao ispričano vrijeme. Njegov digresivni i tangencijalni narativni postupak kojim neprestano dovodi u pitanje vjerodostojnost riječi i slika, iscrtava historijske transverzale koje inzistiraju na čitanju onoga što, Hofmannstahlovim riječima rečeno, nikada nije bilo napisano.

 

Leonida Kovač je povjesničarka i teoretičarka umjetnosti, kustosica i redovita profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
U fokusu njezina interesa su suvremena umjetnost te kritičke i feminističke teorije. Autorski je koncipirala i realizirala više od četrdeset izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te nekoliko međunarodnih stručnih i znanstvenih skupova. Bila je povjerenica i kustosica nacionalnih predstavljanja na najvećim međunarodnim izložbama – Međunarodnom bijenalu likovnih umjetnosti u Sao Paulu (2002.) i na 50. Venecijanskom bijenalu (2003.). Obnašala je funkcije u Međunarodnoj udruzi likovnih kritičara (AICA) gdje je bila članica Upravnog odbora (1998.-2002. i 2005.-2007.) te potpredsjednica (2002.-2005.). Godine 2002. dobila je godišnju nagradu Hrvatske sekcije AICA  za izniman kritičarski i kustoski rad. Članica je Međunarodnog savjeta Fundacije Katarzyna Kozyra.
Održala je niz pozvanih predavanja na uglednim europskim sveučilištima te brojna javna predavanja u hrvatskim i inozemnim muzejsko-galerijskim institucijama.
Objavila je devet knjiga: Konteksti (1997.), Kodovi identiteta (2001.), Edita Schubert (2001.), Relacionirane stvarnosti (2007.), Gorki Žuvela: Izmislite sebe (2009.), Anonimalia: Normativni diskursi i samoreprezentacija umjetnica 20.stoljeća ( 2010.), Tübingenska kutija: Eseji o vizualnoj kulturi i biopolitici ( 2013.), U zrcalu kulturalnog ekrana: Jagoda Kaloper (2013.), Mrđan Bajić: Rasprizorujuće transverzale (2017.)