Ponedjeljak, 27. 4. 2026. u 19 sati
Plastični Isus
Lazar Stojanović
1971., 74'
Zagrepčanin Tom, underground filmaš i performer, životari u Beogradu upuštajući se u kratkotrajne odnose s raznim ženama. Nakon što ga je napustila luckasta američka djevojka, koja je pjevala pjesmu Plastic Jesus, upliće se u odnos sa ženom čiji je muž u inozemstvu. Istovremeno, u Beogradu se održavaju studentske demonstracije u kojima se zahtjeva vjernost izvornim komunističkim idealima i kritizira tzv. crvena buržoazija, odnosno vladajuća elita koja se otuđila od radničke klase čije interese navodno zastupa.
Snimljen kao diplomski rad redatelja Lazara Stojanovića na beogradskoj Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju, Plastični Isus najkontroverznije je, duboko anarhično djelo jugoslavenske kinematografije. Zabranjen i prije prvog javnog prikazivanja, film je ocijenjen kao blasfemičan zbog načina na koji tretira lik maršala Tita, a Stojanović je postao prvi jugoslavenski filmaš osuđen zbog svog filmskog rada. Njegovom mentoru Aleksandru Petroviću udijeljen je otkaz na beogradskoj akademiji, nakon čega odlazi u inozemstvo, a sankcije je osjetio i Tomislav Gotovac koji u filmu tumači glavnu ulogu, pa je studij uspio privesti kraju tek nekoliko godina kasnije.
Postoji više interpretacija poruke Stojanovićeva filma – od sumnji na zagovaranje antimarksizma, preko navodnog izjednačavanja fašizma i komunizma, pa do toga da redatelj filmom prije svega iznosi nihilističku kritiku ideološke mitologije i propagande.