Utorak, 29. 9. 2026. u 18 sati
Udruga Dokumetar po drugi put organizira manifestaciju „Dokumentarni.days”, kojom se nastoji doprinijeti povećanju vidljivosti hrvatske dokumentaristike u javnosti i medijima. Ovogodišnji će se program odvijati kroz dva dana, 29. i 30. rujna u zagrebačkom Dokukinu, a sačinjavaju ga tri diskurzivna panela, sedma po redu dodjela Nagrade Dokumetar te projekcija pobjedničkog filma uz razgovor s autorom.
Drugo izdanje „Dokumentarni.days” započinje panelom „Etička reprezentacija”, gdje ćemo sagledati etička pitanja koja proizlaze iz prikaza, zastupanja i opisivanja pojedinih tipova iskustva i subjekata na filmu. Uz poseban interes za mjesto ranjivih skupina i protagonista u ovom kontekstu, kao i tema od osjetljivog kolektivnog značaja, u raspravi će se govoriti o problemu aproprijacije iskustva, prava redatelja na iznošenje pojedinih priča te usuglašenosti i razilaženja u stavovima redatelja i filmskog subjekta oko prikaza individualnih i grupnih doživljaja i identiteta. Razmotrit će se pitanje trendova i tendencija u širenju vidljivosti prethodno zanemarenih, nereprezentiranih ili slabije reprezentiranih tema i perspektiva, poput onih na bilo koji način društveno marginaliziranih osoba, kao i pitanje postaje li takvo otvaranje pogleda svojevrsna nova opsesija s rizikom eksploatacije.
Osim problematike povezane s idejnim dimenzijama dokumentarnog filma, potegnut će se pitanje i materijalne stvarnosti njegove proizvodnje, od plaćanja subjekata filmske priče do mjerljivosti odjeka gotovog filma u javnosti – bi li konkretan film trebao težiti i poboljšanju negativnih društvenih pojava koje eventualno mapira i komentira te kako taj doprinos ustanoviti?
Sat vremena kasnije, 29. rujna u 19 sati, panel „Svi putevi novca” odgovara na pitanje kako HAVC odabire dokumentarne filmove koje financijski podupire te proširuje temu financiranja na život filma nakon njegove festivalske cirkulacije. Problemi na koje filmaši nailaze uključuju izrazito selektivno, suženo otkupljivanje domaćeg filma za prikazivanje na nacionalnom javnom medijskom servisu, naknadan netransparentan plan prikazivanja jednog otkupljenog filma te općenito manja izdvojena sredstva za javno financiranje dokumentarnih projekata. Alternativni načini financiranja u kulturi i kreativnim industrijama postaju sve uobičajeniji i u nacionalnim sredinama koje imaju mnogo diverzificiraniji i institucionalno razvijeniji sustav financiranja.
U Hrvatskoj i drugdje, tradicionalni filmski festivali za filmaše nisu samo put do publike, nego i distributera. U suvremenom trenutku streaming platformi, društvenih mreža i mogućnosti izrazito nišnog plasiranja proizvoda, jesu li festivali prostori prilike i otvorenosti ili zatvaraju vrata promjenama, drugačijim pristupima i glasovima? Ovaj panel stavlja naglasak na ekonomsku računicu navedenih procesa i kontinuitet funkcioniranja filmskih institucija, u koje se ubrajaju i festivali kao sijači i nastavljači specifičnih odnosa u filmskom polju.