Posljednji pozdrav Goranki Vrus Murtić

Goranka Vrus-Murtić preminula je u Zagrebu, 1.2.2026. Rođena je u Velikoj Gorici 22.2.1937., a slikarsku karijeru je započela studijem na Likovnoj akademiji u Zagrebu, gdje je diplomirala 1960. u klasi Otona Postružnika, te nastavila poslijediplomsko školovanje u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića, do 1962. U svome se izričaju oslanjala na ekspresivnu apstrakciju, a kasnije u nju unosila elemente pejzaža. Osnovne odlike njezina slikarstva mogu se podvesti pod nazivnik lirskog kolorizma zamjetne energije, vidljive u boji i potezu. Uz slikarstvo uspješno se bavila emajlom, tapiserijom, te kazališnom kostimografijom i scenografijom, gdje je imala uspješnu suradnju s redateljem Vladom Habunekom.
Bila je supruga znamenitog slikara Ede Murtića, te je nakon njegove smrti 2005., vodila njegovu fundaciju i zalagala se za otvaranje muzeja posvećena njegovu opusu, za čiji bi fundus darovala radove. Bila je i članica Galerije Forum od 1972., što je značilo da je sudjelovala u odlukama i formiranju galerijskog programa u doba djelovanja članstva. 
U Galeriji Forum nastupala je više puta s umjetnicima članovima i dva puta samostalno: u listopadu 1984., na izložbi za koju je predgovor napisao Petar Selem i u svibnju 1995., kada joj je predgovor pisao Zvonko Maković. U hrvatskom će slikarstvu ostati upamćena po, kako je prilikom izložbe 1995. napisao Maković: „bujajućoj vitalnosti rukopisa“ i „posvemašnjem osjećaju slobode“.